Razlika između inačica stranice »Toliara«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje))
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje web))
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 154: Redak 154:
|God_obo=34.8
|God_obo=34.8


|Izvor=<ref name="weather">{{cite web
|Izvor=<ref name="weather">{{Citiranje web
| url =http://www.worldweather.org/004/c00010.htm
| url =http://www.worldweather.org/004/c00010.htm
| title =Weather Information for Toliara
| title =Weather Information for Toliara
Redak 179: Redak 179:




{{Commonscat}}
 


[[Kategorija:Gradovi na Madagaskaru]]
[[Kategorija:Gradovi na Madagaskaru]]

Trenutačna izmjena od 10:04, 8. prosinca 2021.

Toliara
Tuléar
Hotel u centru Toliara
Hotel u centru Toliara
Koordinate: 23°21′S 43°40′E / 23.35°S 43.667°E / -23.35; 43.667
Država Madagaskar
Provincija Toliara
Regija Atsimo-Andrefana
Visina 6
Stanovništvo (2005.)
 - Područje utjecaja 113,014 [1]
Vremenska zona DST (UTC+3)
Zemljovid
Toliara na karti Madagaskar
Toliara
Toliara
Toliara na karti Madagaskara

Toliara (nekad znana po svom francuskom imenu Tuléar) je šesti po veličini grad Madagaskara od 113,014 stanovnika [1] na jugozapadnoj obali otoka, administrativni centar Regije Atsimo-Andrefana [2] Distrinkta Toliara I. i Provincije Toliara.

Grad je sjedište sveučilišta Toliara, koji djeluje u sklopu Madagaskarskog univerzita.

Povijest

Ribarsko naselje Toliara (što na malagaškom znači gdje se može dobro usidriti) nastalo je u srednjem vijeku, u 16. st. osvojilo ga je pleme Merina i od tad je bio dio njihovog kraljevstva. Od 1835. Toliarom dominira pleme Mahafali. Prvi Europljani koji su se u 17. st. naselili u luci Toliara koju su oni nazvali Saint-Augustin, bili su francuski gusari. Oni su Toliaru koristili kao bazu za trgovinu s plemenom Sakalava koje je živjelo uz obalu. Pravi razvoj Toliare počeo je za francuske kolonizacije od 1895. osobito nakon odluke generalnog guvernera Madagaskara Josepha Simona Gallienina (1896.1905.) da u dotadašnje malo ribarsko naselje plemena Vezo, preseli sve administrativne urede koji su dotad bili na nedalekom otočiću Nosy Ve.

Pogled na promenadu u Toliari

Tad je Toliara prezvana u Tulèar, doživjela značajnu urbanu transformaciju i gradnju efikasne mreže cesta, iz tog perioda je Bulevar Gallieni, koji dijeli grad na dva dijela; trgovački i luku.

Nakon stjecanja nezavisnosti 1960. tempo rasta Toliare se ubrzao, posljednjih godina razvio se turizam. Netaknute plaže i povoljna klima privukla je mnoge europske turiste, uglavnom Francuze, tako da su izgrađeni brojni restorani i hoteli.

U okolici grada nalazi se Nacionalni park Isalo.

Zemljopisne i klimatske karakteristike

Toliara leži na jugozapadu Madagaskara na obali Mozambičkog kanala između rijeka Fiherenana i Onilahi. [2] Toliara je udaljena oko 932 km od glavnog grada Antananarivo, koji se nalazi sjeveroistočno. Toliara ima vruću tropsku klimu, prosječna dnevna temperatura je oko 28 °C sa vrlo malo kiše manje od 400 mm godišnje, tako da je posljednjih godina postala omiljena turistička destinacija zbog svojih pješčanih plaža, s kokosovim palmama u pozadini i odlične klime. Velika atrakcija Toliare je koraljni greben (le Grand Récif / Veliki greben) u Mozambičkom kanalu koji je 18 km dug i 3 km širok, odlični štit ispred luke i velika meka za ronioce.

Klimatološki srednjaci za Toliaru (6 m)
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
Izvor: [3]

Transport, Gospodarstvo

Toliara je veća luka na jugu Madagaskara, koja se najviše koristi za transport poljoprivrednih proizvoda i stoke iz unutrašnjosti.

Grad ima i mali Aerodrom Toliara (IATA: TLE ICAO: FMST) [4] Nacionalnom cestom br. 7. grad je povezan sa Antananarivom i ostalim gradovima Madagaskara.

Ribolov, stočarstvo i poljoprivreda su najvažnije privredne grane u regiji.

U široj okolici grada (200 km) nalazi se rudnik safira (Ilakaka) otkriven 1999. i rudnik soli. U novije vrijeme jedno kanadsko poduzeće počelo je eksploataciju ilmenita.

Izvori

Vanjske poveznice