Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Paraceratherium: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Citiraj web +{{Citiranje weba)
 
Nisu prikazane 2 međuinačice
Redak 27: Redak 27:
Vode se i kao posebni rodovi:
Vode se i kao posebni rodovi:
*''Indricotherium'' <small>Borissiak, 1916.</small>
*''Indricotherium'' <small>Borissiak, 1916.</small>
*''Dzungariotherium'' <small>Xu and Wang, 1973.</small><ref>{{cite book |author=Donald R. Prothero, Robert M. Schoch |title=The Evolution of Perissodactyls |year=1989 |publisher=Oxford University Press |isbn=0195060393 |chapter=The Systematics of Indricotheres |pages=358–378 }}</ref>
*''Dzungariotherium'' <small>Xu and Wang, 1973.</small><ref>{{Citiranje knjige |author=Donald R. Prothero, Robert M. Schoch |title=The Evolution of Perissodactyls |year=1989 |publisher=Oxford University Press |isbn=0195060393 |chapter=The Systematics of Indricotheres |pages=358–378 }}</ref>
}}
}}


'''''Paraceratherium''''' /također poznat pod nazivom i ''Baluchitherium'', dok se taksoni ''[[Dzungariotherium]]'' i ''[[Indricotherium]]'' vode kao posebni rodovi<ref>[http://fossilworks.org/?a=taxonInfo&taxon_no=94189 Fossilworks Indricotheriidae]</ref>/, izumrli je rod divovskih bezrogih sisavaca iz porodice [[Indricotheriidae]], sličnih nosorogu, koji su nastanjivali Europu i Aziju za vrijeme epohe [[oligocen]]a.<ref>{{cite web |url=http://paleodb.org/cgi-bin/bridge.pl?action=checkTaxonInfo&taxon_no=43158&is_real_user=1 |title=Indricotherium: Age range and collections |publisher=Paleobiology Database |accessdate=16. veljače 2013. }}</ref> Prvi je put otkriven [[1910.]] godine u [[Beludžistan]]u (područje današnjeg Pakistana), po kojem je i dobio svoj naziv, za vrijeme ekspedicije engleskog paleontologa i direktora Muzeja zoologije sveučilišta u Cambridgeu (''University Museum of Zoology''), Sira Clivea Forstera Coopera.<ref>{{cite journal|last=Forster Cooper|first=Clive|title=Paraceratherium bugtiense, a new genus of Rhinocerotidae from the Bugti Hills of Baluchistan. Preliminary notice.|journal=Ann. Mag. Nat. Hist.|year=1911.|volume=svezak 8|issue=broj 8|pages=str. 711. - 716.}}</ref>
'''''Paraceratherium''''' /također poznat pod nazivom i ''Baluchitherium'', dok se taksoni ''[[Dzungariotherium]]'' i ''[[Indricotherium]]'' vode kao posebni rodovi<ref>[http://fossilworks.org/?a=taxonInfo&taxon_no=94189 Fossilworks Indricotheriidae]</ref>/, izumrli je rod divovskih bezrogih sisavaca iz porodice [[Indricotheriidae]], sličnih nosorogu, koji su nastanjivali Europu i Aziju za vrijeme epohe [[oligocen]]a.<ref>{{Citiranje weba |url=http://paleodb.org/cgi-bin/bridge.pl?action=checkTaxonInfo&taxon_no=43158&is_real_user=1 |title=Indricotherium: Age range and collections |publisher=Paleobiology Database |accessdate=16. veljače 2013. }}</ref> Prvi je put otkriven [[1910.]] godine u [[Beludžistan]]u (područje današnjeg Pakistana), po kojem je i dobio svoj naziv, za vrijeme ekspedicije engleskog paleontologa i direktora Muzeja zoologije sveučilišta u Cambridgeu (''University Museum of Zoology''), Sira Clivea Forstera Coopera.<ref>{{cite journal|last=Forster Cooper|first=Clive|title=Paraceratherium bugtiense, a new genus of Rhinocerotidae from the Bugti Hills of Baluchistan. Preliminary notice.|journal=Ann. Mag. Nat. Hist.|year=1911.|volume=svezak 8|issue=broj 8|pages=str. 711. - 716.}}</ref>


== Opis ==
== Opis ==
[[Datoteka:Indricotherium skeleton.jpg|mini|lijevo|Kostur vrste ''Paraceratherium transouralicum'']]
[[Datoteka:Indricotherium skeleton.jpg|mini|lijevo|Kostur vrste ''Paraceratherium transouralicum'']]
''Paraceratherium'' se smatra najvećim poznatim kopnenim sisavcem, čija je najveća vrsta u odrasloj dobi dostizala težinu od 11 tona;<ref>{{cite journal|last=Fortelius|first=Mikael|coauthors=Jonh Keppelman|title=The largest land mammal ever imagined.|journal=Zoological Journal of the Linnean Society|year=1993.|issue=broj 107|pages=str. 85. – 101.}}</ref> najveća poznata jedinka u ramenima je imala visinu od 4,8 m, dok je od nosa do stražnjice imala duljinu od 8,0 m i težinu od 16 tona.<ref>{{cite web |url=http://gspauldino.com/JVP92.pdf |title=The size and bulk of extinct giant land herbivores |year=1992. |author=Gregory S. Paul |publisher= |accessdate=16. veljače 2013. }}</ref>
''Paraceratherium'' se smatra najvećim poznatim kopnenim sisavcem, čija je najveća vrsta u odrasloj dobi dostizala težinu od 11 tona;<ref>{{cite journal|last=Fortelius|first=Mikael|coauthors=Jonh Keppelman|title=The largest land mammal ever imagined.|journal=Zoological Journal of the Linnean Society|year=1993.|issue=broj 107|pages=str. 85. – 101.}}</ref> najveća poznata jedinka u ramenima je imala visinu od 4,8 m, dok je od nosa do stražnjice imala duljinu od 8,0 m i težinu od 16 tona.<ref>{{Citiranje weba |url=http://gspauldino.com/JVP92.pdf |title=The size and bulk of extinct giant land herbivores |year=1992. |author=Gregory S. Paul |publisher= |accessdate=16. veljače 2013. }}</ref>


''Paraceratherium'' je bio neparnoprstaš [[biljojed]], koji se hranio lišćem drveća pomoću svojih kljovastih gornjih zuba usmjerenih prema dolje, koji su se poklapali sa zubima u donjoj čeljusti, usmjerenim prema naprijed. Imao je dugu i plitku lubanju bez [[rog]]ova i zasvođene kosti čela i nosa. Prednji zubi bili su mu reducirani na jedan par sjekutića u obje čeljusti, koničnog oblika i tako veliki da su nalikovali na malene [[kljove]]. Gornji sjekutići bili su usmjereni prema dolje, dok su donji stršili prema van. Očigledno je da mu je gornja usna bila izuzetno pokretljiva. Vrat mu je bio vrlo dug, prsište široko i dobro razvijeno, a udovi dugi i debeli, poput stupova.
''Paraceratherium'' je bio neparnoprstaš [[biljojed]], koji se hranio lišćem drveća pomoću svojih kljovastih gornjih zuba usmjerenih prema dolje, koji su se poklapali sa zubima u donjoj čeljusti, usmjerenim prema naprijed. Imao je dugu i plitku lubanju bez [[rog]]ova i zasvođene kosti čela i nosa. Prednji zubi bili su mu reducirani na jedan par sjekutića u obje čeljusti, koničnog oblika i tako veliki da su nalikovali na malene [[kljove]]. Gornji sjekutići bili su usmjereni prema dolje, dok su donji stršili prema van. Očigledno je da mu je gornja usna bila izuzetno pokretljiva. Vrat mu je bio vrlo dug, prsište široko i dobro razvijeno, a udovi dugi i debeli, poput stupova.
Redak 79: Redak 79:
''Paraceratherium'' je bio glavna tema treće epizode popularne [[BBC]]-jeve dokumentarne emisije ''[[Šetnja sa zvijerima]]''. Pripovijedač ga u epizodi uvijek naziva indrikoter, a ne nazivom nekog određenog roda. U popratnoj knjizi u infookviru te izumrle životinje stoji naziv ''Paraceratherium''.
''Paraceratherium'' je bio glavna tema treće epizode popularne [[BBC]]-jeve dokumentarne emisije ''[[Šetnja sa zvijerima]]''. Pripovijedač ga u epizodi uvijek naziva indrikoter, a ne nazivom nekog određenog roda. U popratnoj knjizi u infookviru te izumrle životinje stoji naziv ''Paraceratherium''.


Prema kreatoru specijalnih efekata, Philu Tippettu, ''Paraceratherium'' je bio inspiracija za AT-AT šetače u [[znanstvena fantastika|znantvenofantastičnom filmu]] [[Ratovi zvijezda V: Imperij uzvraća udarac]] iz [[1980.]] godine.<ref>{{cite web |url=http://www.wired.com/underwire/2012/05/phil-tippett-feature/ |title=35 Years After Star Wars, Effects Whiz Phil Tippett Is Slowly Crafting a Mad God |date=24. svibnja 2012. |author= Angela Watercutter |publisher=Wired |accessdate=16 veljače 2013. }}</ref>
Prema kreatoru specijalnih efekata, Philu Tippettu, ''Paraceratherium'' je bio inspiracija za AT-AT šetače u [[znanstvena fantastika|znantvenofantastičnom filmu]] [[Ratovi zvijezda V: Imperij uzvraća udarac]] iz [[1980.]] godine.<ref>{{Citiranje weba |url=http://www.wired.com/underwire/2012/05/phil-tippett-feature/ |title=35 Years After Star Wars, Effects Whiz Phil Tippett Is Slowly Crafting a Mad God |date=24. svibnja 2012. |author= Angela Watercutter |publisher=Wired |accessdate=16 veljače 2013. }}</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 88: Redak 88:
* {{cite journal |author=Pierre-Olivier Antoine, ''et al'' |year=2008. |title=A giant rhinocerotoid (Mammalia, Perissodactyla) from the Late Oligocene of north-central Anatolia (Turkey) |journal=Zoological Journal of the Linnean Society |volume=svezak 152 |issue= |pages=str. 581. – 592. |url=http://www.rhinoresourcecenter.com/pdf_files/129/1298110581.pdf |accessdate=16. veljače 2013. }}
* {{cite journal |author=Pierre-Olivier Antoine, ''et al'' |year=2008. |title=A giant rhinocerotoid (Mammalia, Perissodactyla) from the Late Oligocene of north-central Anatolia (Turkey) |journal=Zoological Journal of the Linnean Society |volume=svezak 152 |issue= |pages=str. 581. – 592. |url=http://www.rhinoresourcecenter.com/pdf_files/129/1298110581.pdf |accessdate=16. veljače 2013. }}
* {{cite journal |author=Grégoire Métais, ''et al'' |date=February 2009 |title=Lithofacies, depositional environments, regional biostratigraphy, and age of the Chitarwata Formation in the Bugti Hills, Balochistan, Pakistan |journal=Journal of Asian Earth Sciences |volume=svezak 34 |issue=broj 2 |pages=str. 154. – 167. |url= |accessdate=16. veljače 2013. }}
* {{cite journal |author=Grégoire Métais, ''et al'' |date=February 2009 |title=Lithofacies, depositional environments, regional biostratigraphy, and age of the Chitarwata Formation in the Bugti Hills, Balochistan, Pakistan |journal=Journal of Asian Earth Sciences |volume=svezak 34 |issue=broj 2 |pages=str. 154. – 167. |url= |accessdate=16. veljače 2013. }}
*{{cite book |author=Cecie Starr, Ralph Taggart, Lisa Starr |title=Biology: The Unity and Diversity of Life |year=2008. |edition=12. izdanje |publisher=Cengage Learning |isbn=0495557927 }}
*{{Citiranje knjige |author=Cecie Starr, Ralph Taggart, Lisa Starr |title=Biology: The Unity and Diversity of Life |year=2008. |edition=12. izdanje |publisher=Cengage Learning |isbn=0495557927 }}


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==

Posljednja izmjena od 1. prosinac 2021. u 23:37

Paraceratherium
Restauracija
Restauracija
Status zaštite

Status zaštite: Izumrli

Raspon fosila Oligocen
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Perissodactyla
Porodica: †Indricotheriidae
Potporodica: †Indricotheriinae
Borissiak, 1923.
Rod: †Paraceratherium
Forster Cooper, 1911.
Vrste
*P. bugtiense
Sinonimi
*Baluchitherium Forster Cooper, 1913.
  • Thaumastotherium Forster Cooper, 1913.
  • Aralotherium Borissiak, 1939.; ponekad samostalno[1]

Vode se i kao posebni rodovi:

  • Indricotherium Borissiak, 1916.
  • Dzungariotherium Xu and Wang, 1973.[2]

Paraceratherium /također poznat pod nazivom i Baluchitherium, dok se taksoni Dzungariotherium i Indricotherium vode kao posebni rodovi[3]/, izumrli je rod divovskih bezrogih sisavaca iz porodice Indricotheriidae, sličnih nosorogu, koji su nastanjivali Europu i Aziju za vrijeme epohe oligocena.[4] Prvi je put otkriven 1910. godine u Beludžistanu (područje današnjeg Pakistana), po kojem je i dobio svoj naziv, za vrijeme ekspedicije engleskog paleontologa i direktora Muzeja zoologije sveučilišta u Cambridgeu (University Museum of Zoology), Sira Clivea Forstera Coopera.[5]

Opis

Kostur vrste Paraceratherium transouralicum

Paraceratherium se smatra najvećim poznatim kopnenim sisavcem, čija je najveća vrsta u odrasloj dobi dostizala težinu od 11 tona;[6] najveća poznata jedinka u ramenima je imala visinu od 4,8 m, dok je od nosa do stražnjice imala duljinu od 8,0 m i težinu od 16 tona.[7]

Paraceratherium je bio neparnoprstaš biljojed, koji se hranio lišćem drveća pomoću svojih kljovastih gornjih zuba usmjerenih prema dolje, koji su se poklapali sa zubima u donjoj čeljusti, usmjerenim prema naprijed. Imao je dugu i plitku lubanju bez rogova i zasvođene kosti čela i nosa. Prednji zubi bili su mu reducirani na jedan par sjekutića u obje čeljusti, koničnog oblika i tako veliki da su nalikovali na malene kljove. Gornji sjekutići bili su usmjereni prema dolje, dok su donji stršili prema van. Očigledno je da mu je gornja usna bila izuzetno pokretljiva. Vrat mu je bio vrlo dug, prsište široko i dobro razvijeno, a udovi dugi i debeli, poput stupova.

Nastanjivao je šume Središnje Azije prije između 34 i 23 milijuna godina.

Vrsta zubala, pokretljiva gornja usna i duge noge i vrat ukazuju da se hranio lišćem i grančicama drveća i velikog grmlja.

Taksonomija

Iako je situacija na razini vrste dosta jasna, postoje nejasnoće i neslaganja po pitanju taksonomije na razini roda.

Rod Paraceratherium prvi je opisao Clive Forster Cooper 1911. godine.

Rod Baluchitherium prvi je opisao Forster Cooper 1913. godine.

Rod Indricotherium prvi je opisao Borissiak 1915. godine.

Baluchitherium se danas naširoko smatra sinonimom bilo za Paraceratherium ili Indricotherium.

Međutim, postoje neslaganja po pitanju toga da li je Indricotherium odvojen od roda Paraceratherium. Lucas i Sobus se u svom pregledu potporodice Indricotheriinae iz 1989. zalažu za sinonimiju i smatraju da su razlike među njima u najboljem slučaju dovoljne za razdvajanje na nivou vrste, te da bi one čak mogle biti rezultat spolnog dimorfizma kod jedne vrste, gdje je veći i snažnije građen Indricotherium s većim zubima vjerojatno bio mužjak, a lakše građeni Paraceratherium ženka. Drugi su pak stručnjaci izrazili sumnje po pitanju takvog interpretiranja oblika lubanje. Čak i ako bi se pokazalo da su u pitanju različiti rodovi, po veličini i izgledu bi još uvijek bili slični.

Ukoliko se smatraju istim rodom, tada bi Indricotherium bio mlađi sinonim za Paraceratherium, zato što, prema principu prioriteta u znanstvenojnoj klasifikaciji, prva objava, u kojoj je naveden najstariji validni naziv, ima prioritet, a naziv Paraceratherium javio se prije drugog.

U ovome se Lucas i Sobus slažu, te smatraju rodove Indricotherium, Baluchitherium, Thaumastotherium (Forster Cooper, 1913.), Aralotherium (Borissiak, 1939.) i Dzungariotherium (Xu i Wang, 1973.) mlađim sinonimima roda Paraceratherium.

Lubanja vrste Paraceratherium transouralicum

Lucas i Sobus prepoznaju četiri validne vrste roda Paraceratherium, a uvjetno je dodana još jedna (P. zhajremensis). Vrste roda Paraceratherium su sljedeće:


Paraceratherium bugtiense (Forster Cooper, 1911.), iz Pakistana za vrijeme oligocena, tipična je vrsta roda Paraceratherium. Baluchitherium osborni (Forster Cooper, 1913.) je mlađi sinonim. Prvi je put pronađena u formaciji Chitarwata u brdima Bugti (Beludžistan), nakon čega je dobila svoj naziv. Tijekom posljednjih desetljeća francusko-pakistanski je tim (Antoine et al., 2004.; Métais et al., 2009.) pronašao nove primjerke P. bugtiense.

Paraceratherium transouralicum (Pavlova, 1922.). Također poznat kao Indricotherium transouralicum, najbolje je istražena i najrasprostranjenija vrsta, iz srednjeg i kasnog oligocenskog Kazahstana, Mongolije i Unutarnje Mongolije na sjeveru Kine. Lucas i Sobus smatraju sljedeće vrste sinonimima: Baluchitherium grangeri (Osborn, 1923.), Indricotherium asiaticum (Borissiak, 1923.) i Indricotherium minus (Borissiak, 1923.).

Paraceratherium orgosensis (Chiu, 1973.) je najveća vrsta, čiji su zubi bili gotovo četvrtinu veći nego kod P. transouralicum. Pronađena je u srednje- i kasnooligocenskim stijenama u Xinjiangu, na sjeverozapadu Kine. Tri sinonima su Dzungariotherium orgosensis (Chiu, 1973.) i (svaki od navedenih zasnovan na pojedinačnoj lubanji) Dzungariotherium turfanensis (Xu & Wang, 1978.) i Paraceratherium lipidus (Xu & Wang, 1978). Iako postoje varijacije proporcijama lubanje (do kojih je možda došlo zbog spolnog dimorfizma), sve su pronađene na bliskom geografskom prostoru.

Paraceratherium prohorovi (Borissiak, 1939.) iz kasnooligocenskoh ili ranomiocenskog istočnog Kazahstana.

Paraceratherium zhajremensis (Osborn, 1923.) iz srednje- i kasnooligocenske Indije.

Drugi ostaci koji bi se mogli pripisati rodu Paraceratherium ili srodnim taksonima pronađeni su u Jugoistočnoj Europi i Anatoliji (Antoine et al., 2008).

U popularnoj kulturi

Paraceratherium je bio glavna tema treće epizode popularne BBC-jeve dokumentarne emisije Šetnja sa zvijerima. Pripovijedač ga u epizodi uvijek naziva indrikoter, a ne nazivom nekog određenog roda. U popratnoj knjizi u infookviru te izumrle životinje stoji naziv Paraceratherium.

Prema kreatoru specijalnih efekata, Philu Tippettu, Paraceratherium je bio inspiracija za AT-AT šetače u znantvenofantastičnom filmu Ratovi zvijezda V: Imperij uzvraća udarac iz 1980. godine.[8]

Izvori

  1. ↑ Fossilworks
  2. ↑ Donald R. Prothero, Robert M. Schoch (1989). "The Systematics of Indricotheres". The Evolution of Perissodactyls. Oxford University Press. str. 358–378. ISBN 0195060393 
  3. ↑ Fossilworks Indricotheriidae
  4. ↑ "Indricotherium: Age range and collections". Paleobiology Database. http://paleodb.org/cgi-bin/bridge.pl?action=checkTaxonInfo&taxon_no=43158&is_real_user=1 Pristupljeno 16. veljače 2013. 
  5. ↑ Forster Cooper, Clive (1911.). "Paraceratherium bugtiense, a new genus of Rhinocerotidae from the Bugti Hills of Baluchistan. Preliminary notice.". Ann. Mag. Nat. Hist. svezak 8 (broj 8): str. 711. - 716. 
  6. ↑ Fortelius, Mikael; Jonh Keppelman (1993.). "The largest land mammal ever imagined.". Zoological Journal of the Linnean Society (broj 107): str. 85. – 101. 
  7. ↑ Gregory S. Paul (1992.). "The size and bulk of extinct giant land herbivores". http://gspauldino.com/JVP92.pdf Pristupljeno 16. veljače 2013. 
  8. ↑ Angela Watercutter (24. svibnja 2012.). "35 Years After Star Wars, Effects Whiz Phil Tippett Is Slowly Crafting a Mad God". Wired. http://www.wired.com/underwire/2012/05/phil-tippett-feature/ Pristupljeno 16 veljače 2013. 

Bibliografija

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Paraceratherium&oldid=361201"