Razlika između inačica stranice »Pukotina (geologija)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
 
Redak 11: Redak 11:
*Dimitrijević M. 1964. ''Strukturna geologija''. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet, Laboratorija za metode geološkog kartiranja
*Dimitrijević M. 1964. ''Strukturna geologija''. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet, Laboratorija za metode geološkog kartiranja


{{Commonscat|Joint (geology)}}
 


[[Kategorija:Strukturna geologija]]
[[Kategorija:Strukturna geologija]]

Trenutačna izmjena od 22:13, 29. studenoga 2021.

Sustavi vlačnih pukotina zapunjenih kalcitom, Vardarska zona, zapadna Srbija
Konjugovani sustavi kliznih pukotina u peridotitima, ofioliti Vardarske zone, zapadna Srbija

Pukotina je mehanički diskontinuitet stijenske mase, planarna deformacijska struktura u stijeni, koja nastaje kao rezultat loma. Od rasjeda se razlikuju po tome što se smatra da se po pukotinama nije kretala stijenska masa.

Prema načinu postanka, pukotine se dijele na: endokinetičke (primarne) i egzokinetičke (sekundarne, tektonske). Egzokinetičke pukotine se, dalje, dijele na: vlačne, tlačne i smične.

  • Vlačne (tenzijske) pukotine su u teorijskom slučaju orijentirane okomito na najkraću os elipsoida naprezanja (ravan maksimalne tenzije).
  • Tlačne (kompresijske) ili stilolitske pukotine orijentirane su okomito na najdulju os elipsoida naprezanja (ravan maksimalne kompresije).
  • Smične (klizne) pukotine nastaju u tzv. kliznim ravnima h0l, koje sa osima maksimalne tenzije i kompresije teoretski zaklapaju kut od 45° (u prirodi je to obično kut od 30°). Uvijek se javljaju u formi konjugiranih parova, koje čine dvije, kinematski kompatibilne smične pukotine.

Literatura

  • Dimitrijević M. 1964. Strukturna geologija. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet, Laboratorija za metode geološkog kartiranja