Razlika između inačica stranice »Ivor Martinić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
 
Redak 7: Redak 7:
Kao dramatičar debitira [[2009.]] godine dramom ''Ovdje piše naslov drame o Anti'' u režiji [[Ivica Šimić|Ivice Šimića]] i izvedbi [[Gradsko kazalište mladih u Splitu|Gradskog kazališta mladih]], [[Split]]. Ista drama postavljena je u [[Engleska|Engleskoj]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Belgija|Belgiji]]. Belgijska produkcija drame u režiji [[Jerôme Nayer|Jerôme Nayera]]  igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala [[2013.|2013]]. godine.   
Kao dramatičar debitira [[2009.]] godine dramom ''Ovdje piše naslov drame o Anti'' u režiji [[Ivica Šimić|Ivice Šimića]] i izvedbi [[Gradsko kazalište mladih u Splitu|Gradskog kazališta mladih]], [[Split]]. Ista drama postavljena je u [[Engleska|Engleskoj]], [[Srbija|Srbiji]] i [[Belgija|Belgiji]]. Belgijska produkcija drame u režiji [[Jerôme Nayer|Jerôme Nayera]]  igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala [[2013.|2013]]. godine.   


''Drama o Mirjani i ovima oko nje'' njegova je najpoznatija drama praizvedena [[2010.]] u [[Jugoslavensko dramsko kazalište|Jugoslavenskom dramskom kazalištu]] u režiji [[Iva Milošević|Ive Milošević]]. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica [[Mirjana Karanović]]. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu [[2010.]] kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu]]. Drama je postavljena i u [[Slovenija|Sloveniji]] (režija: [[Dušan Jovanović]], [[Mestno gledališče ljubljansko]]), [[Argentina|Argentini]] (režija: [[Guillermo Cacace]], Teatro Picadero)<ref>{{cite web |title= Culturenet.hr vijest |url= http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=78127 |accessdate=22. rujna 2017}}</ref>, [[Urugvaj|Urugvaju]] (režija: [[Diego Arbelo]], Comedia Nacional)...
''Drama o Mirjani i ovima oko nje'' njegova je najpoznatija drama praizvedena [[2010.]] u [[Jugoslavensko dramsko kazalište|Jugoslavenskom dramskom kazalištu]] u režiji [[Iva Milošević|Ive Milošević]]. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica [[Mirjana Karanović]]. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu [[2010.]] kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu]]. Drama je postavljena i u [[Slovenija|Sloveniji]] (režija: [[Dušan Jovanović]], [[Mestno gledališče ljubljansko]]), [[Argentina|Argentini]] (režija: [[Guillermo Cacace]], Teatro Picadero)<ref>{{Citiranje weba |title= Culturenet.hr vijest |url= http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=78127 |accessdate=22. rujna 2017}}</ref>, [[Urugvaj|Urugvaju]] (režija: [[Diego Arbelo]], Comedia Nacional)...


Godine [[2011.]] praizvedena je njegova drama ''Moj sin samo malo sporije hoda'' u režiji [[Janusz Kica|Janusza Kice]] i produkciji [[ZKM|Zagrebačkog kazališta mladih]]. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih  nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio  kao jedan od najboljih suvremenih [[hrvat]]skih dramatičara pa je tako kritičarka [[Helena Braut]] u [[Vjesnik]]u zaključila: ''«Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu.''"<ref>{{cite web |title= Kritika Helene Braut |url= http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=A8612F37-2F8E-4DDE-8076-F7AE17AC0F7F |accessdate=28. prosinca 2011}}</ref>, a kritičarka [[Nataša Govedić]] u [[Novi list|Novom listu]] je zapisala: ''"Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude"''"<ref>{{cite web |title= Kritika Nataše Govedić |url= http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285B285828632859285A2863285A285828592859286328632863285D2860285F2859285C285928632863286328592863Q |accessdate=28. prosinca 2011}}</ref> Premijerom drame u sklopu ''Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika'' u [[Buenos Aires]]u započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 500 puta, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu  ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.<ref>{{cite web |title= Članak |url= http://culturenet.hr/default.aspx?id=66327 |accessdate=20. kolovoza 2015}}</ref> Drama je postavljena i u [[Bolivija|Boliviji]], [[Čile]]u, [[Meksiko|Meksiku]], [[Paragvaj|Paragvaju]], [[Peru|Peruu]], [[Urugvaj]]u, [[Venezuela|Venezueli]]... Također je postavljena u [[Srbija|Srbiji]] i [[Francuska|Francuskoj]] te u brojnim studentskim produkcijama u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Argentina|Argentini]] i [[Španjolska|Španjolskoj]].  
Godine [[2011.]] praizvedena je njegova drama ''Moj sin samo malo sporije hoda'' u režiji [[Janusz Kica|Janusza Kice]] i produkciji [[ZKM|Zagrebačkog kazališta mladih]]. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih  nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio  kao jedan od najboljih suvremenih [[hrvat]]skih dramatičara pa je tako kritičarka [[Helena Braut]] u [[Vjesnik]]u zaključila: ''«Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu.''"<ref>{{Citiranje weba |title= Kritika Helene Braut |url= http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=A8612F37-2F8E-4DDE-8076-F7AE17AC0F7F |accessdate=28. prosinca 2011}}</ref>, a kritičarka [[Nataša Govedić]] u [[Novi list|Novom listu]] je zapisala: ''"Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude"''"<ref>{{Citiranje weba |title= Kritika Nataše Govedić |url= http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285B285828632859285A2863285A285828592859286328632863285D2860285F2859285C285928632863286328592863Q |accessdate=28. prosinca 2011}}</ref> Premijerom drame u sklopu ''Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika'' u [[Buenos Aires]]u započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 500 puta, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu  ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.<ref>{{Citiranje weba |title= Članak |url= http://culturenet.hr/default.aspx?id=66327 |accessdate=20. kolovoza 2015}}</ref> Drama je postavljena i u [[Bolivija|Boliviji]], [[Čile]]u, [[Meksiko|Meksiku]], [[Paragvaj|Paragvaju]], [[Peru|Peruu]], [[Urugvaj]]u, [[Venezuela|Venezueli]]... Također je postavljena u [[Srbija|Srbiji]] i [[Francuska|Francuskoj]] te u brojnim studentskim produkcijama u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Argentina|Argentini]] i [[Španjolska|Španjolskoj]].  


Od [[2016.]] godine živi u [[Barcelona|Barceloni]] gdje nastavlja uspješnu spisateljsku karijeru.
Od [[2016.]] godine živi u [[Barcelona|Barceloni]] gdje nastavlja uspješnu spisateljsku karijeru.


[[2019.]] godine uspješno je praizvedena njegova drama ''Dobro je dok umiremo po redu'' u režiji [[Aleksandar Švabić|Aleksandra Švabića]] i produkciji [[ZKM|ZKM-a]]. Predstava je doživjela veliki uspjeh, te je dobila sjajne kritike. Kritičarka [[Nataša Govedić]] zapisala je u [[Novi list|Novom listu]] ''"Tekst Ivora Martinića pogađa najbolniji problem suvremene hrvatske svakodnevice: emigraciju kao oblik života."<ref>{{cite web |title= Kritika Nataše Govedić |url= http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Dobro-je-dok-umiremo-po-redu-Zemlja-iz-koje-se-odlazi-ili-bijeg-s-broda-koji-tone?meta_refresh=true |accessdate=1. listopada 2019}}</ref>'' Iste godine praizvedena je i njegova drama ''Bilo bi šteta da biljke krepaju'' s kojom započinje novu fazu stvaralaštva. Dramu postavlja samostalno, te se prvi put pojavljuje na pozornici u interakciji sa glumcima.
[[2019.]] godine uspješno je praizvedena njegova drama ''Dobro je dok umiremo po redu'' u režiji [[Aleksandar Švabić|Aleksandra Švabića]] i produkciji [[ZKM|ZKM-a]]. Predstava je doživjela veliki uspjeh, te je dobila sjajne kritike. Kritičarka [[Nataša Govedić]] zapisala je u [[Novi list|Novom listu]] ''"Tekst Ivora Martinića pogađa najbolniji problem suvremene hrvatske svakodnevice: emigraciju kao oblik života."<ref>{{Citiranje weba |title= Kritika Nataše Govedić |url= http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Dobro-je-dok-umiremo-po-redu-Zemlja-iz-koje-se-odlazi-ili-bijeg-s-broda-koji-tone?meta_refresh=true |accessdate=1. listopada 2019}}</ref>'' Iste godine praizvedena je i njegova drama ''Bilo bi šteta da biljke krepaju'' s kojom započinje novu fazu stvaralaštva. Dramu postavlja samostalno, te se prvi put pojavljuje na pozornici u interakciji sa glumcima.


Njegove drame prevedene su na više od dvadeset jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.  
Njegove drame prevedene su na više od dvadeset jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.  

Trenutačna izmjena od 11:30, 18. studenoga 2021.

Ivor Martinić (Split, 7. lipnja 1984.), hrvatski dramatičar.

Životopis

Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2006. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u ZKM-u, HNK-u Zagreb, Dječjem kazalištu Dubrava, kazalištu Mala scena, Teatru &TD, na Eurokazu i na Riječkim ljetnim noćima. Između ostalih, potpisuje adaptacije ili dramaturgije predstava Sramota (J.M Coetzee, režija: Saša Božić, ZKM/Eurokaz/k.o), Rock'n'roll za dva miša (po Ezopu, režija: Ivica Šimić, Mala scena), Ružno pače (po H.Ch. Andersenu, režija: Robert Waltl, ZKM), Baba Jaga je snijela jaje (Dubravka Ugrešić, režija: Ivica Buljan, Riječke ljetne noći), Alisa u zemlji čudesa (Lewis Carroll, režija: Renata Carola Gatica, ZKM), Ciganin, ali najljepši (Kristian Novak, režija: Ivica Buljan, HNK Zagreb) i mnoge druge...

Kao dramatičar debitira 2009. godine dramom Ovdje piše naslov drame o Anti u režiji Ivice Šimića i izvedbi Gradskog kazališta mladih, Split. Ista drama postavljena je u Engleskoj, Srbiji i Belgiji. Belgijska produkcija drame u režiji Jerôme Nayera igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala 2013. godine.

Drama o Mirjani i ovima oko nje njegova je najpoznatija drama praizvedena 2010. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u režiji Ive Milošević. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica Mirjana Karanović. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu 2010. kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Drama je postavljena i u Sloveniji (režija: Dušan Jovanović, Mestno gledališče ljubljansko), Argentini (režija: Guillermo Cacace, Teatro Picadero)[1], Urugvaju (režija: Diego Arbelo, Comedia Nacional)...

Godine 2011. praizvedena je njegova drama Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio kao jedan od najboljih suvremenih hrvatskih dramatičara pa je tako kritičarka Helena Braut u Vjesniku zaključila: «Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu."[2], a kritičarka Nataša Govedić u Novom listu je zapisala: "Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude""[3] Premijerom drame u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika u Buenos Airesu započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 500 puta, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.[4] Drama je postavljena i u Boliviji, Čileu, Meksiku, Paragvaju, Peruu, Urugvaju, Venezueli... Također je postavljena u Srbiji i Francuskoj te u brojnim studentskim produkcijama u Hrvatskoj, Argentini i Španjolskoj.

Od 2016. godine živi u Barceloni gdje nastavlja uspješnu spisateljsku karijeru.

2019. godine uspješno je praizvedena njegova drama Dobro je dok umiremo po redu u režiji Aleksandra Švabića i produkciji ZKM-a. Predstava je doživjela veliki uspjeh, te je dobila sjajne kritike. Kritičarka Nataša Govedić zapisala je u Novom listu "Tekst Ivora Martinića pogađa najbolniji problem suvremene hrvatske svakodnevice: emigraciju kao oblik života."[5] Iste godine praizvedena je i njegova drama Bilo bi šteta da biljke krepaju s kojom započinje novu fazu stvaralaštva. Dramu postavlja samostalno, te se prvi put pojavljuje na pozornici u interakciji sa glumcima.

Njegove drame prevedene su na više od dvadeset jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.

Često surađuje s Hrvatskim radijem u čijem su dramskom programu izvedene gotovo sve njegove drame.

Jedan je od osnivača web portala hrvatske drame Drame.hr.

Kazalište

Praizvedbe kazališnih drama

Nagrade

Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2009. do 2021. godine

Drame Ivora Martinića igrane su i u inozemstvu. Moj sin samo malo sporije hoda njegova je najizvođenija drama.

Zemlja Broj produkcija
Hrvatska 6
Argentina 4
Slovenija 4
Srbija 3
Urugvaj 2
Venezuela 2
Belgija 1
Engleska 1
Francuska 1
Sjeverna Irska 1
Njemačka 1
Bolivija 1
Čile 1
Meksiko 1
Paragvaj 1
Peru 1
Španjolska 1
UKUPAN BROJ PRODUKCIJA 32

Filmografija

Scenarij za dugometražne filmove

Izvori

  1. ↑ "Culturenet.hr vijest". http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=78127 Pristupljeno 22. rujna 2017 
  2. ↑ "Kritika Helene Braut". http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=A8612F37-2F8E-4DDE-8076-F7AE17AC0F7F Pristupljeno 28. prosinca 2011 
  3. ↑ "Kritika Nataše Govedić". http://novine.novilist.hr/default.asp?WCI=Pretrazivac&WCU=285B285828632859285A2863285A285828592859286328632863285D2860285F2859285C285928632863286328592863Q Pristupljeno 28. prosinca 2011 
  4. ↑ "Članak". http://culturenet.hr/default.aspx?id=66327 Pristupljeno 20. kolovoza 2015 
  5. ↑ "Kritika Nataše Govedić". http://www.novilist.hr/Kultura/Kazaliste/Dobro-je-dok-umiremo-po-redu-Zemlja-iz-koje-se-odlazi-ili-bijeg-s-broda-koji-tone?meta_refresh=true Pristupljeno 1. listopada 2019 
Cro semicolon plain.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://www.culturenet.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ivor_Martinić&oldid=337688"