Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Faeton: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
 
Redak 35: Redak 35:
== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==


{{Commonscat|Phaeton}}
 


* [http://www.theoi.com/Titan/Phaethon.html Faetont u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{eng oznaka}}
* [http://www.theoi.com/Titan/Phaethon.html Faetont u klasičnoj literaturi i umjetnosti] {{eng oznaka}}

Posljednja izmjena od 18. studeni 2021. u 07:52

Hendrick Goltzius: Faeton, gravura

Faeton (grč. Φαέθων, Faethon) u grčkoj mitologiji Helijev je sin. U alternativnom mitu, Eja je Kefalu rodila sina, ali Afrodita ga je ukrala dok je bio dijete, da bi bio noćni čuvar u njezinu najsvetijem hramu. Krećani su ga nazivali Adim, jutarnjom i večernjom zvijezdom[1].

Etimologija

Faetonovo grčko ime znači "sjajni".

Mitologija

Peter Paul Rubens: Faetonov pad, 1604./1605.

Ljubomorni Zeusov sin Epaf nije mogao podnijeti da je Faeton, Helijev sin, blistav i sjajan poput oca te ga je u svađi nazvao potomkom ništavnog smrtnika. To je Faetona jako uvrijedilo, ali i natjeralo da posumnja te je otišao Heliju i ispitivao ga je li mu on sigurno otac. Helije ga je uvjeravao, ali Faetont se nije mogao smiriti, stoga se Helije zakleo presvetom rijekom Stiks da će mu kao dokaz ispuniti bilo koju želju.

Faeton je poželio da jedan dan vozi očeva kola. Helije se uplašio i počeo razuvjeravati Faetona da to nije za smrtnike te da je neiskusan u kroćenju vatrenih i blistavih, krilatih konja koji vuku kočiju. No, Faeton se nije dao razuvjeriti te je, zbog zakletve, Helije morao ispuniti obećanje. Skinuo je svoju zlatnu krunu i ukratko mu objasnio kako upravljati kočijom.

Faeton je potjerao Helijeva kola, a krilati su konji osjetili da ih ne vodi poznata i čvrsta ruka te su skrenuli sa svoje svakodnevne putanje. Isprva su se podigli previsoko te se zemlja smrznula, a potom su se spuštali su se i padali sve niže, a od plamena su uzavrele rijeke, zemlja se sušila i pucala (nastajale su pustinje - Sahara), a šume su gorjele - čak su se i vrata Hada otvorila. Geja je zaprijetila Faetonu i pozvala Zeusa da spriječi uništenje zemlje. Zeus je poslao munju na Faetona koji se srušio u bezdan, u rijeku Eridan, i umro, ali život na zemlji bio je spašen.

Helije je bio neutješan te je toga dana zemlja ostala bez sunca. Faetonove sestre Helijade pretvorile su se u topole, a od njihovih je suza nastao jantar. Zeus je darovao Heliju labudove koji će mu vući kočiju umjesto uništenih konja.

Izvori

Sačuvani su fragmenti Euripidove tragedije na tu temu. James Diggle rekonstruirao je izgubljenu dramu i raspravljao o njoj te je iz rekosntrukcija zaključeno da Faetont preživi.

Najpoznatija je inačica mita Ovidijeva u Metamorfozama gdje Ovidije naglašava da Faeton traži jamstvo od majke Klimene da govori istinu o njegovu ocu Heliju. Dante također spominje ovu epizodu u Božanstvenoj komediji.

Literatura

Vanjske poveznice