Razlika između inačica stranice »Andrija Tomašek«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
Redak 16: | Redak 16: | ||
Bio je predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja (1985./86.).<ref name="cantus">[http://www.cantus.hr/biografija.php?id=924 Cantus: Andrija Tomašek], preuzeto 29. rujna 2013.</ref> | Bio je predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja (1985./86.).<ref name="cantus">[http://www.cantus.hr/biografija.php?id=924 Cantus: Andrija Tomašek], preuzeto 29. rujna 2013.</ref> | ||
Počasni član [[Hrvatski glazbeni zavod|Hrvatskog glazbenog zavoda]] i Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga te član suradnik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref name="cantus"/><ref name=tomasek>{{ | Počasni član [[Hrvatski glazbeni zavod|Hrvatskog glazbenog zavoda]] i Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga te član suradnik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref name="cantus"/><ref name=tomasek>{{Citiranje weba| url = http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=27761| title = Glazbena tribina povodom 90. rođendana muzikologa i glazbenog pisca Andrije Tomašeka| date = 1. listopada 2009.| accessdate = 20. studenoga 2009.| work = Muzički informativni centar - mic.hr}}</ref> | ||
== Djela == | == Djela == |
Inačica od 02:59, 16. studenoga 2021.
Andrija Tomašek (Čalinec kod Varaždina, 1919. − 31. siječnja 2019.), hrvatski muzikolog, glazbeni pisac, pedagog, kritičar, povjesničar, enciklopedist, leksikograf, urednik, popularizator glazbe, zborovođa, skladatelj i kroatist. Bavio se je glazbenom kritikom, uređuje glazbene časopise, radijske i televizijske emisije. Vodio je amaterske pjevačke zborove.
Životopis
Rodio se je u Čalincu pokraj Varaždina 1919. godine. Studirao je u Zagrebu. Diplomirao je na Historijsko-teoretskom odjelu Muzičke akademije. Usavršavao se na glazbenom fakultetu sveučilišta u Oxfordu u području bizantske glazbe, razvitka notacije, renesansne glazbe.[1] Poslovno, društveno i znanstveno aktivan u brojnim područjima. Radio je na mjestu referenta u Odjelu za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete NRH. Obnašao dužnost administrativnog tajnika Hrvatskoga glazbenog zavoda. profesor i direktor Glazbene škole Pavla Markovca te je honorarno predavao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, od 1963. u zvanju pedagoškog savjetnika. Nekolicini amaterskih zborova (Slovenski dom, Kamensko, Ivan Goran Kovačić, Vinko Jeđut) bio je zborovođom. [1] Pisao je glazbene kritike za Borbu, Oko, Politiku i Vjesnik. Surađivao je s časopisima 15 dana, Cantusom, Muzikom, Muzičkom kulturom, Republikom, Savremenim akordima i Zvukom. Osim što je pisao, bio je i urednikom glazbenih časopisa Muzike i Muzičke kulture. Surađivao je i s elektronskim medijima - radiom i televizijom. Uređivao je glazbene emisije Školskog radija. Opus mu je tu iznimno bogat: objavio je i/ili emitirao više od tisuću radova: novinskih kritika, prikaza i osvrta, radijskih emisija, referata, eseja i stručnih rasprava. Napisao je desetak knjiga iz područja povijesti hrvatske glazbe.[1] Pridonio je i na enciklopedističkom polju. Surađivao je na izradi Muzičke enciklopedije, Leksikona jugoslavenske muzike JLZ, Krležijane i Hrvatskog leksikona, a za Hrvatski enciklopedijski leksikon autorom je 4200-ak natuknica. [1]
Pridonio je populariziranju glazbe predavanjima u narodnim i radničkim sveučilištima, za glazbenu mladež. [1] Sudionik tuzemnih i inozemnih stručnih skupova i kongresa na kojima je sudjelovao kao referent. U Opatiji je dugo godina organizirao i vodio Umjetničko sociološku tribinu u okviru programa Međunarodne glazbene tribine.[1]
Druge dvije Tomaškove teme za koje se zanimao bile su povijest i hrvatski jezik. Osobito je strastven bio prema hrvatskome jeziku: proučavao je njegov razvoj, narječja, bogatstvo izraza te pravilnu uporabu riječi i stručnih izraza.[1]
Uključio se u rad strukovnih i društvenih organizacija u svezi s glazbom i kulturom: Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga, Zajednica muzičkih škola Hrvatske, Hrvatski sabor kulture, Hrvatsko društvo skladatelja, Matica hrvatska.[1]
Bio je predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja (1985./86.).[2]
Počasni član Hrvatskog glazbenog zavoda i Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga te član suradnik Matice hrvatske.[2][3]
Djela
Nepotpun popis:
- Deset godina Gradske muzičke škole u Zagrebu: 1945.-1955, 1955.
- Pavao Markovac: čovjek i djelo, 1983.
- Zlatić Slavko: kronika života i rada, 1985.
- Josip Kaplan: skica umjetničkog portreta, 1986.
- "Lijepa naša": pripovijest o hrvatskoj himni, 1990.
- Njih šesnaestero: obitelj Stahuljak u hrvatskoj glazbi, 2000.
- Zlatna obljetnica Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, uredio, 2000.
- Glasi crljene zemlje, 2004.
- Vu plavem trnaci: opera artificiosa Gjure Prejca, 2006.
- Pavao Markovac: sačuvana glazba: o stotoj godišnjici Markovčeva rođenja: prilog povijesti hrvatske glazbe, 2007.[4]
- Duhači protiv puhača: polemički trifolij, 2009.
Izvori
- Razgovor - Andrija Tomašek, muzikolog: Krive Drine naše Domovine. Razgovarao Nenad Piskač, Hrvatsko slovo, petak, 15. veljače 2008., str. 3-4
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 lb/h: Umro glazbeni pisac Andrija Tomašek, direktno.hr, 31. siječnja 2019. Pristupljeno 8. veljače 2019.
- ↑ 2,0 2,1 Cantus: Andrija Tomašek, preuzeto 29. rujna 2013.
- ↑ "Glazbena tribina povodom 90. rođendana muzikologa i glazbenog pisca Andrije Tomašeka". Muzički informativni centar - mic.hr. 1. listopada 2009.. http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=27761 Pristupljeno 20. studenoga 2009.
- ↑ cantus.hr: Pavao Markovac. Sačuvana glazba - O stotoj godišnjici Markovčeva rođenja. Prilog povijesti hrvatske glazbe, preuzeto 29. rujna 2013.