Razlika između inačica stranice »Marianne Brandt (alt)«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{otheruses2 +{{Drugo značenje2))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Marianne Brandt (alt)'''-->{{otheruses2|[[Marianne Brandt]]}}
<!--'''Marianne Brandt (alt)'''-->{{Drugo značenje2|[[Marianne Brandt]]}}
{{Infookvir glazbenik
{{Infookvir glazbenik
| Ime                  = Marianne Brandt
| Ime                  = Marianne Brandt

Trenutačna izmjena od 09:06, 9. studenoga 2021.

Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Marianne Brandt.
Marianne Brandt
Marianne Brandt (contralto).jpg
Marianne Brandt između 1880. i 1890. godine
Ime u rodnom listuMarie Bischof
Rođen/aBeč, 12. rujna 1842.
Umro/umrlaBeč, 9. srpnja 1921.
Žanr/oviozbiljna glazba, opera
Zanimanjeoperna pjevačica, alt
Djelatno razdoblje1867. do 1905.

Marianne Brandt (Beč, 12. rujna 1842. – Beč, 9. srpnja 1921.), austrijska operna pjevačica, alt.

Životopis

Marianne Brandt (rođ. Marie Bischof) školovala se na Konzervatoriju u rodnome Beču i kasnije u Baden-Badenu kod Pauline Viardot. Debitirala je 4. siječnja 1867. u Olomoucu ulogom Rachel u operi Židovka (La Juive) Fromentala Halévya. Od 1868. pa sve do 1886. bila je angažirana kao stalna članica Državne opere u Berlinu (Staatsoper Unter den Linden). Istodobno je i često gostovala u Londonu i Beču, a 1884. godine bila je pozvana i u njujoršku operu Metropolitan, gdje je tijekom svoje uspješne karijere nastupila čak 160 puta i otpjevala 18 opernih uloga. Gostovala je u brojnim opernim kućama diljem Europe: u Rotterdamu, Münchenu, Mannheimu, Kasselu, Stuttgartu, Karlsruheu, Frankfurtu na Majni, Hamburgu, Baselu, Grazu, Brnu i Rigi. Pjevala je i u trima zapaženim berlinskim opernim praizvedbama: Hermione Maxa Brucha (1872.), Makabejci Antona Rubinsteina (1875.) te Ekkehard Johanna Josepha Aberta (1878.). Bila je vrlo cijenjena zbog svojih interpretacija opernih uloga iz pera Richarda Wagnera, ali i zbog iznimnoga raspona glasa, koji joj je omogućavao pjevanje čak i sopranskih uloga.

1890. godine vratila se u svoj rodni grad, gdje je podučavala solopjevanje i povremeno koncertirala. Jedna od njezinih učenica u Beču bila je i mezzosopranistica Edyth Walker.

Sačuvane snimke

Glas Marianne Brandt na tri je fonografska cilindra 11. rujna 1905. u Beču zabilježila tvrtka »Artistikal Rekord« (te snimke je kasnije na gramofonskim pločama objavila i izdavačka tvrtka Pathé). Danas na digitalnom nosaču zvuka »The Harold Wayne Collection, Vol. 6 (1902-1907)« (Symposium Records, CD SYMP 1085) možemo čuti dvije njezine izvedbe: Napitnicu iz 2. čina Donizettieve opere Lucrezia Borgia i ariju Ach, mein Sohn, Segen dir! iz 2. čina Meyerbeerove opere Prorok.

Povezani članci

Vanjske poveznice