Vidi kôd stranice Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti

<!--'''Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti'''-->[[Prosvjetiteljstvo]] je intelektualni pokret 17. i 18. stoljeća kojeg karakterizira vjera u ljudski razum.

== Prosvjetiteljstvo u hrvatskoj književnosti ==
U [[18. stoljeće|XVIII. stoljeću]] koje se naziva i vijekom prosvijećenosti i racionalizma, nastaje u Hrvatskoj nov odnos prema književnosti, uzrokovan oslobođenjem većega dijela [[Dalmacija|Dalmacije]] i [[Slavonija|Slavonije]] od turske vlasti, prodiranjem prosvjetiteljskih i racionalističkih ideja koje su strujale iz zapadne Europe, a i društvenim reformama [[Marija Terezija Austrijska|Marije Terezije]] i [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] u sjevernom dijelu Hrvatske.

=== Pluralizam stilova ===
* Odjeci barokne književnosti (Ignjat Đurđević, Antun Kanižlić)
* Utjecaj klasicizma (Matija Petar Katančić)
* Procvat književnosti na latinskom jeziku i intenzivna prevodilačka aktivnost (Rajmundo Kunić, Brno [[Zamanja]], Đuro Hidžić i Đuro Frić)
* Prosvjetiteljska nastojanja (Andrija Kačić Miošić, Matija Antun Reljković, Tituš Brezovački)

=== Najznačajniji predstavnici ===
*[[Andrija Kačić Miošić]] (1674.-1760.) "Razgovor ugodni naroda slovinskog"	
*[[Matija Antun Reljković]] (1732.-1798.) "Satir iliti divji čovik"
*[[Matija Petar Katančić]] (1750.-1825.) "Jesenji plodovi"	
*[[Tituš Brezovački]] (1757.-1805.) "Matijaš grabancijaš dijak"

{{mrva-knjiž}}

[[Kategorija:Hrvatska književnost]]