Vidi kôd stranice Lambert-Beerov zakon

<!--'''Lambert-Beerov zakon'''-->[[datoteka:Beer–Lambert law in solution.JPG|mini|desno|250px|Dokaz Lambert-Beerova zakona: zelena [[laser]]ska [[zraka]] [[svjetlost]]i prolazi kroz [[otopina|otopinu]] [[pigment]]a [[rodamin]]a 6B. Zraka [[svjetlost]]i postaje sve slabija kako prolazi kroz otopinu.]]

[[datoteka:Optička debljina 1.pdf|mini|desno|400px|[[Optička debljina]] i optička masa atmosfere.]]

[[datoteka:Sunset 2007-1.jpg|mini|desno|400px|[[Zalazak Sunca]]: pri položaju Sunca na [[obzor]]u [[Sunčevo zračenje]] prolazi kroz 35,4 puta veću [[masa|masu]] stupca [[zrak]]a nego kad je Sunce u [[zenit]]u.]]

'''Lambert-Beerov zakon''' (ponekad i '''Lambert-Beer-Bougertov zakon''') je zakon o [[Apsorpcija (razdvojba)|apsorpciji]] [[monokromator|monokromatske svjetlosti]] u obojenim [[otopina]]ma, po kojem količina [[svjetlost]]i koja se apsorbira u obojenom sloju otopine ovisi o debljini tog sloja ('''Lambertov zakon''') i o množinskoj [[koncentracija|koncentraciji]] otopljene obojene tvari ('''Beerov zakon'''; prema njemačkom fizičaru Augustu Beeru, 1825. – 1863.). Na tom se zakonu temelje [[kolorimetrija|kolorimetrijske]] i [[Spektroskopija|spektrofotometrijske]] metode u [[Analitička kemija|analitičkoj kemiji]]. <ref> '''Lambert, Johann Heinrich''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35243] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Beerov zakon je  fizikalni zakon prema kojemu su [[Eksponencijalna funkcija|eksponencijalno]] povezani [[svjetlosna jakost]] koju propušta otopina neke tvari i [[koncentracija]] otopine. 

Lambert-Beerov zakon može se prikazati izrazom: 

:<math> I = I_0 \cdot e^{-\,\sigma \cdot N \cdot L} </math>

gdje je: ''I<sub>0</sub>'' - početna [[svjetlosna jakost]], ''I'' - svjetlosna jakost propuštene svjetlosti kroz [[optičko sredstvo]] debljine ''L'' ([[optička debljina]]) i [[koncentracija|koncentracije]] ''N'', a ''σ'' - reducirani [[apsorpcijski koeficijent]] svojstven za tvar koja apsorbira svjetlost. <ref> '''Beerov zakon''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6594] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref>

== Apsorbiranje Sunčeva zračenja u atmosferi ==
Svaki [[plin]] selektivno apsorbira [[elektromagnetsko zračenje]], i to s obzirom na [[valna duljina|valnu duljinu]] ''λ''. Također svaki plin ima konstantan [[koeficijent apsorpcije]], koji ovisi o valnoj duljini [[zračenje|zračenja]] i o stanju plina. [[Energija|Energiju]] zračenja apsorbiraju molekule plina, pretvarajući je u neki drugi oblik energije, pa zato apsorbirana energija zračenja ovisi o [[gustoća|gustoći]] plina, te o debljini sloja plina kroz koji zračenje prolazi. 

Za [[Monokromator|monokromatsko zračenj]]e odnos je [[Jakost zračenja|jakosti (intenziteta) zračenja]] ''I<sub>λs</sub>'' nakon prolaza kroz sloj zraka masenog koeficijenta apsorpcije ''α<sub>λm</sub>'', debljine ''s'', gustoće ''ρ(s)'', i jakosti upadnog zračenja ''I<sub>λ0</sub>'' opisan Lambert-Beer-Bougertovim zakonom:

:<math> I_{\lambda s} = I_{\lambda 0} \cdot e^{-\,\alpha_{\lambda m} \cdot \int_0^s \rho \cdot \,\mathrm{d}s} </math>

[[Eksponencijalna jednadžba|Eksponent]] <math> \tau_i = {-\,\alpha_{\lambda m} \cdot \int_0^s \rho \cdot \,\mathrm{d}s} </math> zove se [[optička debljina]] atmosfere. Ona je ovisna o položaju [[Sunce|Sunca]], najmanja je za Sunce u [[zenit]]u, a najveća za Sunce na [[obzor]]u ([[horizont]]u). 

[[Masa]] zapaženog stupca zraka s osnovicom [[Površina|površine]] ([[Površina|ploštine]]) ''A'' jest:

:<math> M = A \cdot \int_0^s \rho \cdot \,\mathrm{d}s </math>

Omjer te mase ''m'' za neki položaj Sunca ''M'' i za Sunce u zenitu ''M<sub>0</sub>'' zove se '''optička masa''' atmosfere:

:<math> m = \frac{M}{M_0} </math>

Ovisnost optičke mase atmosfere o [[Kutna visina|kutnoj visini]] Sunca navedena je u tablici:

{| class="wikitable"
|+ Optička masa atmosfere u ovisnosti o položaju Sunca
|-
! scope="col" | [[Kutna visina]] Sunca
! scope="col" | Optička masa atmosfere
|-
| 90° 
| 1,00
|-
| 70° 
| 1,06
|-
| 50° 
| 1,30
|-
| 40° 
| 1,55 
|-
| 30° 
| 2,00
|-
| 20° 
| 2,90
|-
| 10° 
| 5,60
|-
| 5° 
| 10,40 
|-
| 0° 
| 35,40
|}

Za različite kutne visine Sunca prikazane su u tablici pripadne vrijednosti optičke mase atmosfere. Vidi se da '''pri položaju Sunca na obzoru (horizontu) Sunčevo zračenje prolazi kroz 35,4 puta veću masu stupca zraka nego kad je Sunce u zenitu.''' To je razlog da u jutarnjim satima, nakon izlaska Sunca, Sunčevo [[ozračenje]] na površini [[Zemlja|Zemlje]] naglo raste, a u večernjim satima, pred [[zalazak Sunca]] naglo pada.

[[Atmosfera]] se neposredno ne zagrijava time što [[molekule]] [[zrak]]a apsorbiraju [[Sunčevo zračenje|Sunčevo elektromagnetsko zračenje]]. Apsorbirana energija zračenja očituje se u raznim fotokemijskim, fotoelektričnim i drugim molekularnim procesima, pa tako, na primjer, u velikim visinama apsorpcijom [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenja]] nastaje [[ozon]]. U [[troposfera|troposferi]], uz [[vodena para|vodenu paru]], i [[ugljikov dioksid]] apsorbira [[infracrveno zračenje]], a Sunčevo zračenje apsorbiraju i primjese u atmosferi ([[prašina]]) i kapljice [[oblaci|oblaka]] i [[magla|magle]]. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Meteorologija'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}


[[Kategorija:Spektroskopija]]
[[Kategorija:Atmosfera]]