Vidi kôd stranice Franc (Franjo) Žužek

<!--'''Franc (Franjo) Žužek'''-->'''Franc Žužek''', zbog dugog boravka u Hrvatskoj poznat i kao '''Franjo''', (Marolče kod [[Ljubljana|Ljubljane]], [[21. studenog|21. studenoga]] [[1889.]] – [[Novo Mesto]], [[18. veljače]] [[1965.]]), slovenski svećenik. Službovao je u Hrvatskoj [[1924.]]–[[1955.]], župnik u [[Glina (grad)|Glini]] [[1924.]]–[[1955.]] 

Postoji još nekoliko osoba imenom [[Franc Žužek]], od toga čak dvojica svećenika koji su djelovali u isto doba, te jedan slovenski domobran u [[Ljubljana|Ljubljani]] za [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], koji je nalazio na spisku traženih ratnih zločinaca. To može dovesti do zabune, pa čak i do zlonamjerne manipulacije u srpskoj šovinističkoj antihrvatskoj propagandi. ''(Vuković, 9. nastavak, 5. studenoga 2006.)''

== Kratki životopis ==
Svećenik je postao [[1912.]] Četiri godine je služio u [[Istra|Istri]]. Talijanski [[Fašizam|fašistički]] režim protjerao ga je [[1924.]] Kao izbjeglica dolazi na područje Zagrebačke nadbiskupije. Do [[1927.]] obavljao je dužnost upravitelja župe Maja u [[Glina (grad)|Glinskom]] dekanatu. Tada je postao župnikom i dekanom u Glini.

Govorio je pet jezika. Kod vjeronaučne pouke u školi često je zamjenjivao pravoslavnog svećenika, kad je taj bio spriječen drugim poslom.

Godine [[1946.]] imenovan je začasnim kanonikom Prvostolnog kaptola u Zagrebu. Tri godine kasnije imenovan je i počasnim konzervatorom za glinski kraj. 

Godine [[1955.]] vratio se u Sloveniju. Preuzeo je upravu župe Soteska kod [[Novo Mesto|Novog Mesta]] i tamo služio do smrti.

== Pomoć Srbima u vrijeme ustaških zločina ==
Za svoje svećeničko i humano ponašanje prema pravoslavcima u [[Glina (grad)|Glini]] i okolici u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] dobio je pismeno priznanje od pravoslavnog episkopa Simeona Zlokovića iz Karlovca [[24. kolovoza]] [[1953.]] Kod posvete nove pravoslavne crkve u Glini, [[21. rujna]] [[1963.]], Žužek je među uzvanicima imao počasno mjesto. Nakon njegove smrti, pismeno saučešće poslali su Skupština općine Glina, prota Nikola Diklić iz Gline i pravoslavni episkop Simeon Zloković iz Karlovca. Na Kordunu i Baniji su se povodom njegove smrti oglasila zvona kako na katoličkim, tako i na pravoslavnim crkvama. ''(Petešić, str. 93)''

=== Pohvale u historiografiji ===
O Žužeku se u hrvatskoj i slovenskoj [[historiografija|historiografiji]] i publicistici više puta pisalo s velikim uvažavanjem. [[Ćiril Petešić]] mu posvećuje jedno poglavlje u svojoj knjizi ''[[Katolićko svećenstvo u NOB-u (Petešić)|Katoličko svećenstvo u NOB-u]]'', tiskanoj [[1982.]] On navodi, između ostalog, da u zborniku ''Sisak i Banija u revolucionarnom radničkom pokretu i ustanku 1941.'', objavljenom [[1974.]], petorica suradnika pišu o Žužeku s mnogo simpatija i vrlo pohvalno. ''(Petešić, str. 90)''

=== Optužbe srpske šovinističke propagande ===
U srpskoj šovinističkoj propagandi, osobito 1980-ih godina, pojavljivale su se optužbe da snosi dio krivice za ustaške zločine, pa čak i da je u njima sudjelovao; osobito za poznata ubojstva u Glini i okolici, djelomično po nekim svjedočenjima obavljena u pravoslavnoj crkvi, krajem srpnja i početkom kolovoza [[1941.]]

Tako [[Viktor Novak]]u svojoj knjizi-optužbi protiv Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj ''Magnum crimen'' iz [[1948.]] (reprint objavljen u Beogradu [[1986.]] piše: »Za pokolje snosi dio dogovornosti i župnik Franjo Žužek«. Još dalje je otišao [[Veljko Đ. Đurić]] u knjizi ''Ustaše i pravoslavlje'', tiskanoj [[1989.]] u Beogradu: on izravno optužuje Žužeka da je bio »sudionik pokolja«. ''(Vuković, 9. nastavak, 5. studenoga 2006.)'' 

S obzirom na navedene pozitivne napise, međutim, ne stoji Vukovićev zaključak da je sa Novakovom knjigom »krenula lavina optužaba« te da je »njezin klevetnički učinak godinama bio razarajući, bez ikakvih izgleda da je netko zaustavi«.

=== Ustaški pokolji u Glini ===
Žužek je jedan od rijetkih neposrednih svjedoka tadašnjih ustaških pokolja. ''Pogledajte članak [[Pokolj u glinskoj crkvi]].''  Po njegovom svjedočenju, međutim, pokolj se nije dogodio u samoj crkvi. On navodi da je [[29. srpnja]] [[1941.]] crkva bila puna zatočenih muškaraca, po njegovoj procjeni bilo ih oko 700. Odvedeni su na dva druga mjesta i tamo pobijeni. U crkvi su kasnije ubijena tri muškarca, koji su se bili sakrili u toranj i kasnije otkriveni. O tome je Žužek svjedočio u izjavi Okružnoj komisiji za ratne zločine Okružnog narodnog odbora Banije u listopadu 1944. Njegov nasljednik na mjestu župnika u Glini, Franjo Jurak, svjedočio je [[1990.]] da mu je Žužek više puta o tome pričao. ''(Vuković, 8. nastavak, [[29. listopada]] [[2006.]])'' Po nekim drugim svjedočenjima, ljudi su na taj način krajem srpnja i početkom kolovoza više puta bili zatvarani u crkvi, a bar jednom u njoj i pobijeni. Crkva je kasnije srušena. ''(vidi [[Franc (Franjo) Žužek#Rušenje pravoslavne crkve u Glini|dolje]])''

=== Spašavanje srpskih žena ===


=== Prijelazi na katoličku vjeru ===


=== Rušenje pravoslavne crkve u Glini ===
U svojem ''Izvješću br. 33'', objavljenom u ''[[Vjesnik (novine)|Vjesnik]]u'' [[6. lipnja]] [[1945.]],  [[Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača]] navodi da je njemački zapovjednik Openheim u Glini »predlagao da se crkva pretvori u kino ili u neku drugu javnu ustanovu, ali je župnik Žužek bio mišljenja da crkva nije više za uporabu i da je treba srušiti«. Na osnovu toga srpski propagandistički povjesničar [[Milan Bulajić]] piše u svojoj knjizi iz [[1986.]] da je crkva »srušena na prijedlog katoličkog župnika Franca Žužeka«. Vuković se slaže sa Bulajićem, da ova rečenica u izvještaju Komisije znači optužbu, tj. tvrdnju »kako je čak i tamošnji njemački zapovjednik Openheim bio od njega razumniji i tolerantniji.« ''(Vuković, 9. nastavka, 5. studenoga 2006.) 

Međutim, nikakva optužba protiv Žužeka nikad nije bila podignuta. '''Đuro Roksandić''' je pisao [[1974.]]: »30. jula 1941. (ustaše su) uzeli ključeve pravoslavne crkve od Žužeka i u nju zatvorili oko 700 Srba, poubijali ih i jedini je ostao na životu [[Ljuban Jednak]]. (…) Poslije pokolja tražili su ustaše da Žužek pokrsti crkvu, što je on odbio, a iza toga je donesena odluka da se crkva sruši.« Urediti kino dvoranu u crkvi, koja je oskrnavljenja masovnim pogubljenjem (ili su barem, prema svjedočenju samog Žužeka, stotine muškaraca tu držani zatočeni prije nego što su odvedeni i pobijeni), bilo bi veće skrnavljenje nego zgradu srušiti.

== Literatura ==
*[[Ćiril Petešić|Petešić, Ćiril]]: ''Katoličko svećenstvo u NOB-u 1941–1945'', Zagreb: Vjesnikova press agencija i ČGP Delo, 1982. (str. 89–94)
*[[Tomislav Vuković|Vuković, Tomislav]]: ''[http://www.glas-koncila.hr/feljtoni/index.php?title=Glina_-_pokolj_u_pravoslavnoj_crkvi_(1)  "Ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini" – povijesni događaj ili mit?]'', feljton, "Glas Koncila" od [[27. kolovoza]] do [[24. prosinca]] [[2006.]]

[[Kategorija:Hrvatski katolički svećenici|Žužek, Franjo]]
[[Kategorija:Katolička crkva i NDH|Žužek, Franjo]]