Đoko Jovanić
Đoko Jovanić, (Suvaja (Gračac) 9. rujna 1917. - Beograd 29. svibnja 2000.), general JNA i narodni heroj SFRJ, komunist. Jedan od glavnih aktera ustanka u Lici 1941. godine. Zapovijedao je snagama odgovornima za ustanički pokolj u Boričevcu 1941. godine, te za Pokolj u Gračanima nakon kraja II. svjetskog rata. Bio je zapovjednik mjesta Kulen Vakuf, u vrijeme kada se ondje odvijao Pokolj u Kulen Vakufu 1941. godine.
Životopis[uredi]
1922. godine, u kada je Đoko Jovanić imao 5 godina, njegova obitelj se seli iz Like u selo Žednik kod Subotice. Četverogodišnju osnovnu školu završava u tom mjestu, a potom prva četiri razreda gimnazije u Subotici. Peti i šesti razred završava u Bijeljini, gdje se povezuje s komunistima. Sedmi razred gimnazije pohađa u Subotici, te se jače povezuje s tada ilegalnom Komunističkom partijom Jugoslavije, čijim članom će postati 1936. godine. Vlasti su ga razotkrile u veljači 1936. godine, te je uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora. Ujedno mu je zabranjeno da dovrši gimnaziju.
U lipnju 1939. godine završava vojni rok, te se u svojem selu Žedniku uključuje u rad komunističke partije, koja ondje uspijeva okupiti čak oko 90 mladih simpatizera. U siječnju 1941. godine je uhićen, te je u zatvoru ostao do početka Travanjskog rata, nakon kojega se s obitelji seli u rodnu Liku. I ondje se odmah povezuje s komunistima, te ima ključnu ulogu u ustanku u Lici 27. srpnja 1941. godine. Zapovijeda ustaničkim snagama koje su počinile više zločina nad lokalnim hrvatskim stanovništvom, među kojima je palež velikog sela (2000 stanovnika) Boričevac u kojem su Jovanićevi borci pobili 55 staraca, te bacanje 38 civila u jamu u mjestu Brotinja.
Od travnja 1942. godine je zapovjednik III. partizanskog ličkog odreda, a od rujna te godine pomoćnik zapovjednika Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske. Od travnja 1943. godine pa do završetka rata je zapovjednik Šeste ličke divizije NOVJ-a.
Ta će divizija u svibnju 1945. godine ući u Zagreb, gdje će biti umiješana u masovni i iznimno brutalni Pokolj u Gračanima.
Poslije rata završava vojnu akademiju u Moskvi, te je potom bio na raznim vojnim dužnostima, uključivo onu načelnika Vojno-historijskog instituta, urednik vojnog znanstvenog časopisa „Vojno delo“, te zamjenik načelnika Generalštaba JNA. Od 1967. do 1974. bio je zapovjednik Zagrebačke vojne oblasti.
U mirovinu se povukao 1977. godine.
Umro je 29. svibnja 2000. godine u Beogradu, gdje je i pokopan.