Đikeniš
Đikeniš[1] odnosno Džikeniš[2] (mađ. Gyékényes) je pogranični gradić u južnoj zapadnoj Mađarskoj.
Zauzima površinu od 33,76 km četvornih.
Zemljopisni položaj[uredi]
Nalazi se na 46° 14′ 8,63″ sjeverne zemljopisne širine i 17° 0′ 33,8″ istočne zemljopisne dužine. Proteže se u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Na zapadnom se kraju dira granicom s RH, a ostalim je dijelom 1 km od granice.
Zakon i Zákányfalu su sjeverozapadno, Supal je sjeverno, Porrog i Sekral su sjeverno-sjeveroistočno, Čurguj je sjeveroistočno i istočno, Brežnjica je jugoistočno. Od naselja u Hrvatskoj, Gola i Novačka su jugoistočno, Otočka je južno a Gotalovo jugozapadno. Od Drave je u najbližem dijelu udaljen 2 km.
Upravna organizacija[uredi]
Nalazi se u Čurgujskoj mikroregiji u Šomođskoj županiji. Poštanski broj je 8851.
Povijest[uredi]
Đikeniš se prvi put spominje 1380. godine. Nakon pada Velike Kaniže 1600. u ratu protiv Turaka, Turci su zauzeli ovo selo.[3] Tek oko kraja druge opsade Beča koncem 17. st. ovaj je kraj ponovo došao pod kršćansku vlast.
1859. u velikom je požaru izgorio veliki dio sela. Nešto poslije nastao je današnji Džikeniš spajanjem dvaju sela Donjeg Đikeniša (Alsógyékényes) i Gornjeg Đikeniša (Felsőgyékényes).
1870. otvorena je željeznička pruga koja je vodila iz Đikeniša prema Zagrebu. To je bilo 5. siječnja. Pruga je vodila od Budimpešte prema Rijeci (željeznička pruga Budimpešta – Dumvar – Pečuh, zatim prugama Dumvar – Đikeniš i Velika Kaniža – Barča – Pečuh).
Od 1996. dijelom je nacionalnog parka Dunav – Drava.
Kultura[uredi]
- rimokatolička crkva građena u klasicističkom stilu; oltar joj je 1886. oslikao mađarski slikar Károly Jakobey
- evangelička crkva u neogotičkom stilu iz 1887., prema nacrtu Valentina Morandinija[4]
Promet[uredi]
Željezničko je čvorište. Završna je postaja na željezničkoj pruzi Dumvar – Đikeniš. Južno od Đikeniša, uz granicu s Hrvatskom, prolazi pruga Velika Kaniža – Pečuh.
Znamenitosti[uredi]
Ondje se zajedno s Kotróm nalazi poznata šljunčara (Kiesgrube), vodno tijelo nastalo iskopavanjem šljunka i pijeska, a pripada zaštićenom području.
Stanovništvo[uredi]
Đikeniš ima 1075 stanovnika (2001.). Skoro svi su Mađari. 2,7% je Roma.[5]
Izvori[uredi]
- ↑ Glasnik br. 14/2007. Sjevernohrvatske teme
"...govori o Đikenišu (Gyékényes), Zakonu (Zákány), o Tilošu (Őrtilos)..." - ↑ Folia onomastica croatica 14/2005. Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj,
- Preusmjeri Predložak:PDF
- ↑ Đikeniš na gyekenyes-szallasajanlo.hu (pristupljeno 30. lipnja 2012.)
- ↑ Gyékényes (Arhivirano 3. ožujka 2012.) in zungarn.de (abgerufen am 30. Juni 2012)
- ↑ (eng.) 4.1.11 Stanovništvo po nacionalnim/etničkim skupinama - Šomođska županija
Vanjske poveznice[uredi]
- (mađarski) Gyékényes honlapja
- (mađarski) Zračne snimke
- (mađarski) Mostovi u Đikenišu