Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Sandžak 1943-1945

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka bilo je najviše političko tijelo Sandžaka u vrijeme antifašističkog rata. Utemeljeno je u Pljevljima 20. studenoga 1943. godine.

Povijest

Slijedeći ideje o nacionalnom i socijalnom oslobođenju ugrađene u platformi Narodnooslobodilačke borbe, a cijeneći sudjelovanje i antifašističku borbu naroda Sandžaka, predsjedništvo Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije na Drugom zasjedanju 29. studenoga 1943. godine u Jajcu je donijelo odluku u kojoj je među ostalim naveden i ZAVNO Sandžaka u funkciji osnovnoga organa narodne vlasti u Sandžaku.

Inicijativni su odbor među ostalim činili partijski rukovoditelj Sreten Vukosavljević, profesor Beogradskog sveučilišta, te Murat Šećeragić muftija i vrhovni šerijatski sudac i povjerenik Islamske vjerske zajednice za Sandžak, Crnu Goru i Srbiju u Kraljevini Jugoslaviji.

„Na inicijativu AVNOJ-a koncem studenog 1943. godine osnovano je ZAVNO Sandžaka, iako u odlukama Drugog zasjedanja (AVNOJ-a) Sandžak nije predviđen kao federalna jedinica (...) Ovo osnivanje bilo je uvjetovano razvojem prilika u Sandžaku. Okupatorom i izdajnicima našeg naroda bilo je uspjelo da zaoštre odnose između srpskog i muslimanskog življa što je svakako za narod Sandžaka imalo posljedica.”
(Ocjena Inicijativnog odbora ZAVNOS-a.[1])


Ideja za osnivanje i rad Vijeća

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka osnovano je 20. studenog 1943. godine u Pljevlji.

Prvi trag inicijative za osnivanje ZAVNOS-a može se naći u pismu Josipa Broza Tita upućenom u jesen 1943. godine Ivanu Milutinoviću, delegatu CK KPJ, u kojem Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju Crne Gore, Boke, Sandžaka i Metohije. U pismu se navodi: "Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupiti u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućnosti, odozdol, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima."[2].

Međutim, Titova ideja da se osnuje jedno vijeće za sve ove "krajeve", kako ih je on nazvao, nije ispoštovana, te mu Ivan Milutinović odgovara 15. listopada 1943. godine da je osnovano vijeće za Crnu Goru i Boku i u pismu uopće ne spominje Sandžak i Metohiju. Istovremeno, u jesen 1943. godine, kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, došlo je oslobođenja Pljevlja, Bijelog Polja, Nove Varoši, te dijela Novog Pazara, Tutina, Sjenice i Priboja, što je izazvalo ubrzano rasplamsavanje antifašističkog pokreta u ovim mjestima i nekoliko mjeseci poslije dovelo do osnutka ZAVNO Sandžaka.

Na prvom zasjedanju ZAVNOS-a odabrana su 62 vijećnika, i to: 14 iz pljevaljskog i bijelopoljskog sreza, 12 iz mileševskog sreza i po 11 iz kotara Priboj i Nova Varoš. Među izabranim vijećnicima bilo je pripadnika svih nacionalnosti, socijalne strukture i vjeroispovijesti, a također i pet žena.[3]

Tada je formiran i Izvršni odbor ZAVNOS-a sa Sretenom Vukosavljevićem kao predsjednikom i Muratom ef. Šećeragićem, kao potpredsjednikom.[4]

Prestanak rada

ZAVNOS je ukinut 29. ožujka 1945. godine na zasjedanju u Novome Pazaru, a područje pod upravom ZAVNOS-a podijeljeno je između SR Crne Gore , SR Srbije i Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Na zasjedanju u Novome Pazaru 29. ožujka 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je podijeliti područje Sandžaka između Crne Gore , Srbije i Bosne i Hercegovine time raspustilo to tijelo javne uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja i širenja partizanskog pokreta, ali nije uspjelo prerasti u saveznu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici Predsjedništva AVNOJ-a bez prethodnoga izjašnjavanja naroda,[5] suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja,[5] utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne sudjeluje u njezinoj primjeni.[5] Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«.[5] Sreten Vukosavljević,[5] predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su nazočiti poslijednjemu zasjedanju ZAVNO Sandžaka.[5] Oni nisu ni potpisali odluku od 29. ožujka 1945., već su to učinili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.[5]

Izvori i napomene

  1. ↑ Proglas vjećnika AVNOJ-a iz Sandžaka, 20. VIII 1943. godine, AIIT - IV 2-3 (45) u Zoran Lakić, "Partizanska autonomija Sandžaka", Stručna knjiga, 1992.
  2. ↑ Zoran Lakić, "ZAVNO Crne Gore i Boke", Titograd 0,1963, dok. br. 1
  3. ↑ Proglas vjećnika AVNOJ-a iz Sandžaka, 20. VIII. 1943. godine, AIIT - IV 2-3 (45) u Zoran Lakić, "Partizanska autonomija Sandžaka", Stručna knjiga, 1992.
  4. ↑ Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslavenski federalizam: ideje i stvarnost: tematska zbirka dokumenata, T. 2: 1943-1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, ISBN 86-07-00187-6
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 Petranović, Branko; Zečević, Momčilo. Jugoslovenski federalizam : ideje i stvarnost : tematska zbirka dokumenata, T. 2 : 1943–1986, Prosveta, Beograd, 1987, str. 167, ISBN 86-07-00187-6
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Zemaljsko_antifašističko_vijeće_narodnog_oslobođenja_Sandžaka&oldid=120542"