Trnovska književna škola (bugarski: Търновска книжовна школа) iz kasnog 14. i 15. stoljeća bila je glavna srednjovjekovna bugarska kulturna akademija s značajnim doprinosom u srednjovjekovnoj bugarskoj književnosti.
Sjedište škole bilo je u tadašnjem glavnom gradu Bugarske Trnovu, danas Velikom Trnovu. Dio Trnovske škole za umjetnost bio je karakterističan za kulturu Drugog Bugarskog Carstva. Uz pravopisne reforme Evtimija Trnovskog i istaknutih predstavnika poput Grigorija Camblaka ili Konstantina Filozofa škola je utjecala na rusku, srpsku, vlašku i moldavsku srednjovjekovnu kulturu.
Glavni preduvjet za osnivanje škole bilo je kulturno oživljavanje krajem 14. stoljeća. Književnost književne škole Trnovo je podijeljen u dva glavna dijela vjerski i svjetovni. Vjerska literatura obuhvaća poslanice, martirologije, pjesme i drugo. Sekularna literatura uključuju kratke priče, romane, kratke romane, poeziju i kronike. Prema vrsti priče kratki roman može se podijeliti na tri glavna dijela. Glavni predstavnici škole bili su Grigorije Camblak, Evtimije Trnovski, Vladislav Gramatik, Konstantin Filozof, Dimitar Kantakuzin, Dionisij Divnij i dr.
Izvori
- „Страници из историята на Търновската книжовна школа“, Георги Данчев, издателство „Наука и изкуство“, София, 1983 г.
- „Григорий Цамблак“, Константин Мечев, издателство „Наука и изкуство“, София, 1969 г.
- "Старобългарска литература", БАН, София, 1971