Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta kršćanstvo. Kliknite ovdje za više informacija.

Trajno djevičanstvo Djevice Marije

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kip Blažene Djevice Marije ispred zagrebačke katedrale.

Trajno djevičanstvo Djevice Marije kršćanska je doktrina da je Marija, Isusova majka, bila djevica "prije, za vrijeme i poslije" rođenja Isusa Krista.[1] U zapadnom kršćanstvu, Katolička Crkva se pridržava ove doktrine, kao i neki luterani, anglikanci, kalvinisti i drugi protestanti.[2] Šenuda III., papa Koptske pravoslavne crkve, potvrdio je učenje, a istočne pravoslavne crkve priznaju Mariju kao „Aeiparthenos”, što znači "uvijek djevica". To je jedna od četiri marijanske dogme Katoličke Crkve. Većina modernih nekonformističkih protestanata odbacuje doktrinu.

Tradicija o trajnom djevičanstvu Djevice Marije prvi se put pojavljuje u tekstu iz kasnog 2. stoljeća koji se zove Jakovljevo protoevanđelje. Drugi carigradski sabor 553. dao joj je naslov "Aeiparthenos", što znači "uvijek djevica", a na Lateranskoj sinodi 649., papa Martin I. naglasio je trostruki karakter vječnog djevičanstva, prije, za vrijeme i nakon Kristova rođenja. Luteranski Smalcald članci (1537.) i Reformirana druga helvetska ispovijest (1562.) također su kodificirali doktrinu o trajnom djevičanstvu Djevice Marije.

Do ranog 4. stoljeća širenje monaštva promicalo je celibat kao idealno stanje,[3] i uspostavljena je moralna hijerarhija s brakom koji je zauzimao treći rang ispod doživotnog djevičanstva i udovništva. Istočni teolozi općenito su prihvaćali Mariju kao „Aeiparthenos”, ali mnogi u Zapadnoj Crkvi bili su manje uvjereni u to. Teolog Helvidije usprotivio se obezvrjeđivanju braka svojstvenom ovom gledištu i tvrdio da su dva stanja, djevičanstva i braka, jednaka. Njegov suvremenik sv. Jeronim, shvaćajući da bi to dovelo do toga da Majka Božja zauzme niže mjesto na nebu od djevica i udovica, branio je njezino trajno djevičanstvo u svom iznimno utjecajnom djelu „Protiv Helvidija” (Vječno djevičanstvo blažene Marije), izdanom oko 383. godine.

Izvori[uredi]

  1. Bromiley, Geoffrey W. (1995). The International Standard Bible Encyclopedia. Eerdmans. ISBN 9780802837851.
  2. Alexander, Joseph Addison (1863). The Gospel According to Mark. C. Scribner.
  3. Hunter, David G. (Spring 1993). "Helvidius, Jovinian, and the Virginity of Mary in Late Fourth-Century Rome". Journal of Early Christian Studies. Johns Hopkins University Press. 1 (1): 47–71. doi:10.1353/earl.0.0147. S2CID 170719507. Retrieved 2016-08-30.