Tonči Bilić
Tonči Bilić (Split, 1969.), hrvatski dirigent i glazbeni producent iz Splita. [1]
Životopis
Rodio se je u Splitu. Studirao je u Zagrebu dirigiranje na Muzičkoj akademiji u razredu Pavla Dešpalja. Pohađao je i poslijediplomski kod njega. Prvi je nastup imao još kao student. Nastupio je u Zagrebu u HNK 1992. dirigirajući u multimedijalnom projektu prema Osmanu Ivana Gundulića. Dirigentom je u Operi riječkog HNK Ivana pl. Zajca od 1994. do 1997. te šef zbora. Ravnao je orkestrom na baletima, operama i koncertima. Od 1997. je stalni dirigent Zbora HRT-a. U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog je od 2001. producentom i od 2005. i umjetničkim ravnateljem, a od iste je godine šef dirigent Zbora HRT-a. U istom je mješovitom zboru umjetničkim ravnateljem renomiranog ciklusa Sfumato. Zbor s Bilićem prvi puta u Hrvatskoj izvodi brojne bitne skladbe iz svjetskog repertoara glazbe a cappella (izabrane skladbe skladatelja kao što su A. Schnittke, A. Pärt, F. Martin, S. Rahmanjinov, A. Schönberg, C. Monteverdi).[1]
Nastupao je s poznatim sastavima iz Hrvatske kao što su Dubrovački simfonijski orkestar, Hrvatski komorni orkestar, orkestar riječke Opere, orkestar zagrebačke Opere, Simfonijski orkestar HRT-a, Simfonijski puhački orkestar Hrvatske vojske, Splitski komorni orkestar, Varaždinski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar i inima te iz inozemstva sastavima kao što su Nizozemski radio zbor i Nizozemski komorni zbor (Nederlandskamerkoor).[1]
Diskografija
Objavio je nosače zvuka:[1]
- Redovito snima za potrebe radija, televizije i filmske produkcije.
- Nosač zvuka s Hrvatskim glagoljaškim rekvijemom Igora Kuljerića. Objavljen u suradnji Hrvatskog društva skladatelja i HRT-a, u izdanju Cantusa.
- 2005. Porin za album godine u kategoriji klasične glazbe, na kojem je Bilić ravnao orkestrom koji je izveo Hrvatsku misu Borisa Papandopula, izdanju Cantusa
Nagrade i priznanja
Ističu se:[1]
- Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
- stipendist fonda Lovro i Lilly Matačić
- 2001. posebno priznanje Mo Erica Ericssona, na Eric Ericsson Masterclassu, na kojem je ravnao završnim koncertom, u sklopu Koorbiennalea Haarlem, a u organizaciji Groote Omroepkoor i Nederlandskamerkoora
- 2003. je povodom obilježavanja 30. obljetnice U Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskoga dirigirao praizvedbom opere Životinjska farma Igora Kuljerića na Muzičkom biennalu u Zagrebu te koncertno izveo operu Porin Vatroslava Lisinskoga, a u izravnom prijenosu su ga preuzele europske radiopostaje (EBU)