Tachi (mač)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Pogled s leđa na samuraja u oklopu koji nosi mač tachi, na leđima je sashimono, koji drži koplje i odsječenu glavu.

Tachi je vrsta tradicionalno izrađenog japanskog mača koji su nosili pripadnici samurajske klase feudalnog Japana. Tachi i katana uglavnom se razlikuju po duljini, stupnju zakrivljenosti i načinu nošenja u omotaču, potonji, ovisno o mjestu meija ili potpisa na tangu. Tachi stil mačeva prethodio je razvoju katane, koja se nije spominjala po imenu do kraja dvanaestog stoljeća; Poznato je da su tachi izrađivani u razdoblju Kotō, u rasponu od 900 do 1596.

Povijest i opis

Usporedba tanga (nakago) katane (lijevo) i tachi (desno). Potpis ( mei ) na tachi tangu bio je ispisan na takav način da bi uvijek bio na strani tanga okrenut prema van kad bi se nosio bilo koji od mačeva.

Proizvodnja mačeva u Japanu podijeljena je u određena vremenska razdoblja:

  • Jōkotō (drevni mačevi, do oko 900)
  • Kotō (stari mačevi iz oko 900. – 1596.)
  • Shintō (novi mačevi 1596–1780)
  • Shinshintō (novi novi mačevi 1781–1876)
  • Gendaitō (moderni mačevi 1876. – 1945.)[1]
  • Shinsakutō (novoizrađeni mačevi od 1953. do danas)[2]

Autentični tachi mačevi kovani su tijekom razdoblja Kotō, prije 1596.[3] Tachi su prethodili katani ; potonji se nije spominjao poimence kako bi ukazao na oštricu koja se razlikuje od tachija sve do pred kraj XII vijeka.[4] Uz nekoliko iznimaka, katana i tachi mogu se međusobno razlikovati, ako su potpisani, po mjestu potpisa ( mei ) na tangu. Općenito, potpis bi trebao biti urezan u onu stranu tanga koja bi bila okrenuta prema van kad bi se mač nosio na lijevom struku vlasnika. Budući da je tachi bio nošen rezom dolje, a katana nožem dolje, Mei bi bio na suprotnim mjestima na tangu tih vrsta mačeva.[5]

Autentični tachi proizveden u točnom vremenskom razdoblju imao je prosječnu duljinu reznog ruba (nagasa) od 70–80 cm i u usporedbi s katanom bila je općenito lakša proporcionalno svojoj duljini, imala je veći konus od drške do vrha, bila je zakrivljenija i imala je manju površinu vrha.[6]

Za razliku od tradicionalnog načina nošenja katane, tači se nosio obješen o pojas s reznim rubom prema dolje,[7] i bio je najučinkovitiji kada ga je koristila konjica.[8] Odstupanja od prosječne duljine tačija imaju pridodane prefikse ko- za "kratko" i ō- za "veliko, veliko". Na primjer, tachi koji su bili shōtō i bliži su veličini wakizashija zvali su se kodachi. Najduži postojeći tachi (koji se smatra ōdachijem iz 15. stoljeća) je ukupne duljine 3.7 metara s 2.2 m dugom oštricom, ali vjeruje se da je bio ceremonijalni. Krajem 1500-ih i početkom 1600-ih godina mnogi stari preživjeli tachi noževi pretvoreni su u katanu rezanjem njihovih izvornih tangova ( o-suriage ), što je značilo da su potpisi uklonjeni s mačeva.[9]

Da bi se mač mogao nositi u "tachi stilu", trebao je biti postavljen u tachi koshirae. Tachi koshirae imali su dvije vješalice (ashi) koje su omogućavale nošenje mača u vodoravnom položaju s reznim rubom prema dolje.[10] Mač koji nije postavljen u tachi koshirae mogao bi se nositi u tachi stilu pomoću koshiatea, kožne naprave koja bi omogućila nošenje mača u tachi stilu.[11]

Izvori

  1. ↑ Clive Sinclaire (1 November 2004). Samurai: The Weapons and Spirit of the Japanese Warrior, 40–58, Lyons Press.
  2. ↑ トム岸田 (24 September 2004). 靖国刀, Kodansha International.
  3. ↑ Kōkan Nagayama (1997). The Connoisseur's Book of Japanese Swords, Kodansha International., page 48
  4. ↑ Turnbull, Stephen. Katana: The Samurai Sword, Osprey Publishing.
  5. ↑ 土子, 民夫. 日本刀21世紀への挑戦, Kodansha International., page 30
  6. ↑ 寒山佐藤 (1983). The Japanese Sword, Kodansha International., page 15
  7. ↑ Nippon-tô: the Japanese sword, Author Inami Hakusui, Publisher Cosmo, 1948, Original from the University of Michigan, Digitized May 27, 2009 P.160
  8. ↑ "A distinguished collection of arms and armor on permanent display", Issue 4 of Bulletin, Los Angeles County Museum of Natural History History Division, Ward Ritchie Press, 1969. Original from the University of Virginia, Digitized Aug 13, 2010 P.120
  9. ↑ The connoisseur's book of Japanese swords, Author Kōkan Nagayama, Edition illustrated, Publisher Kodansha International, 1998, ISBN 4-7700-2071-6, ISBN 978-4-7700-2071-0 P.48
  10. ↑ Art of the samurai: Japanese arms and armor, 1156-1868, Authors Morihiro Ogawa, Kazutoshi Harada, Publisher Metropolitan Museum of Art, 2009, ISBN 1-58839-345-3, ISBN 978-1-58839-345-6 P.193
  11. ↑ Pauley's Guide - A Dictionary of Japanese Martial Arts and Culture, Author Daniel C. Pauley, Publisher Samantha Pauley, 2009, ISBN 0-615-23356-2, ISBN 978-0-615-23356-7 P.91
Japanski mačevi
Dugački mačevi Chokutō | Dōtanuki | Katana | Shin guntō | Tachi |Tsurugi | Uchigatana
Veliki mačevi Nagamaki | Nodachi | Ōdachi | Ōkatana
Kratki mačevi Chisakatana | Kodachi | Shikomizue | Wakizashi
Noževi / Bodeži Aikuchi | Hichiawara | Tantō | Yoroi tōshi
Oružja za vježbanje Bokken | Iaitō | Shinai | Suburitō |Tanren bō
Fiktivna oružja Daikatana | Ninjatō | Zanbatō
Drugo Nagamaki | Naginata
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Tachi_(mač)&oldid=103127"