Stjepan Bačić

Stjepan Bačić zvani Štef (Oriovac, Slavonski Brod, 10. rujna 1945. - Zagreb, 21. kolovoza 2018. ), hrvatski liječnik otorinolaringolog i političar, saborski zastupnik HDZ-a i jedan od utemeljitelja stranke.

Životopis

Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć)

U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Rođen je 10. rujna 1945. u Oriovcu kod Slavonskog Broda. Završio studij medicine u Zagrebu. Specijalizirao je otorinolaringologiju. Stekao naslov primarijusa. Odbio je sve karijerne ponude jugoslavenskoga kompromitiranog režima. Sa povjerljivim kolegama diskutirao je na noćnim dežurstvima o hrvatstvu. Liberalizacije, pad komunizma 1990-tih donose Bačićev angažman na stranačkim političkim skupovima. Jedan od osnivača HDZ-a. Važio kao dobri duh stranke. Okupljao je ljude govorima, koji su i onda bili opasni, jer su bili pod primotrom naoko poraženih snaga. Bačić i kolege Andrija Hebrang i drugi na stotinama javnih tribina i govora širli su istinu, zagovarali jedinstvo svih Hrvata, iseljenih i u domovini, u borbi za obranu države, energično je pomagao bosanskohercegovačkim Hrvatima u borbi za opstanak. Bio je vrlo odlučan u obrani Hrvatske od velikosrpske agresije i bio je uvjeren u pobjedu hrvatske slobode i neovisnosti. Dragovoljno prišao obrani Hrvatske od srpsko-crnogorske agresije. S kolegama zajedno pošao u specijalnu policiju, pa zatim u sanitet. Nije se bojao raditi pod rizikom napada granatama i snajperima. Na teren je išao uvijek u potrebnim situacijama. Od 1990. do 1998. obnašao je dužnost ravnatelja Kliničke bolnice Merkur. Od 1998. do 2000. godine bio je zamjenik ministra zdravstva Republike Hrvatske. Od 2003. do 2008. bio je zastupnik u Hrvatskome državnom saboru. Višegodišnji dopredsjednik "Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990 - 1991." te predsjednik Udruge "Macelj 1945." Mnogo pridoni borbi za za hrvatsku državnu nezavisnost i samostalnost 1990-ih. U sjećanju bh. Hrvata ostao je kao osoba koja im je dala potporu i razumila njihove političke probleme. Promicao je katoličke vrijednosti -bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Zadnje godine života posebno radio na promicanju memorije o stradanju hrvatskoga naroda od jugoslavenskih država i njihovih režima te cijeli niz organizacijskih pothvata: javnih tribina i tiskanje publikacija koje su otvoreno progovarale u sudbini hrvatskoga naroda te prikupljanju potpora za širenje istine o Hrvatskoj i hrvatskom narodu.

Kao predsjednik Udruge Macelj 1945. objavio je monografiju "Macelj 1945.", tiskanu povodom 70. obljetnice masovnoga stradanja hrvatskoga naroda na poratnim križnim putovima, osobito ističući masovna smaknuća u Maceljskoj šumi, za koju je isticao da je sramotno ostala nepoznato mjesto u hrvatskoj memoriji.