Specifično opterećenje krila
U aerodinamici, specifično opterećenje krila je masa zrakoplova podijeljena s površinom krila[1]. Povećanjem brzine leta zrakoplova stvara se i veći uzgon na površini krila. Tako manja krila mogu podnijeti istu težinu tijekom leta primajući na sebe veće opterećenje a sukladno tome brzina slijetanja i polijetanja biti će veća. S povećanjem specifičnog opterećenja krila smanjuju se manevarske osobine zrakoplova. Ista ograničenja vrijede i za ptice i šišmiše.
Mjerne jedinice[uredi]
"Težine" zrakoplova prikazuju se uvijek kao mase, odnosno u jedinicama kao što su kilogrami ili funte. Specifično opterećenje krila se gotovo uvijek daje u lb/ft2 ili kg/m2. Ponekad se jedinica sile zamijeni s jedinicom mase te se specifično opterećenje krila može naći prikazano kao N/m2. Množenjem lb/ft2 s 4,88 dobivaju se kg/m2 dok je kg/m2 potrebno pomnožiti s 9,80665 kako bi se dobili N/m2. Ovaj zadnji broj je standardna vrijednost Zemljinog gravitacijskog polja uz površinu planete u m/s2 (stvarno polje g se mijenja ovisno o mjestu, u granici od oko 1%, te također ovisno o visini).
Primjer raspona specifičnog opterećenja krila[uredi]
Namjera prikaza je davanje osjećaja za raspon specifičnog opterećenja krila kod raznih tipova aviona. Korištene su maksimalne težine aviona a podatci mogu biti različiti kod raznih inačica. Datumi su približni, i označuju početak korištenja.
Avion | Fun 160[2] | ASK 21 | Nieuport 17 | Ikarus C42 | Cessna 152 | Vans RV-4 | Spitfire V | DC-3 | B-17 | Bf 109 | B-36 | Eurofighter | F-104 | A380 | B747 |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Spec. op. krila (kg/m2) |
6,3 | 33 | 38 | 38 | 51 | 67 | 120 | 123 | 190 | 210 | 272 | 311 | 514 | 663 | 740 |
Tip | zmaj | jedrilica | lovac | mikrolaki | privatni | sportski | lovački | putnički | bombarder | lovački | bombarder | lovački | lovački | putnički | putnički |
Datum | 2007. | 1990. | 1916. | 1997. | 1978. | 1980. | 1940. | 1936. | 1938. | 1937. | 1949. | 1998. | 1958. | 2007. | 1970. |
Izvori[uredi]
- ↑ Thom, 1988. p. 6.
- ↑ Airborne Fun 160: http://www.airborne.com.au/pages/hg_fun.html