| Brgljezi | |
|---|---|
 Šumski brgljez (Sitta europaea) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Passeriformes |
| Podred: | Passeri |
| Porodica: | Sittidae Lesson, 1828. |
| Rodovi | |
| Sitta | |
Brgljezi (lat. Sittidae) su porodica ptica od tri roda, Sitta, Tichodroma i Salpornis.[1]
Opis
Pravi brgljezi roda Sitta su veoma slični jedni drugima, pa ih je lako prepoznati od ostalih. Gornji dio tijela je uglavnom sive boje, dok je kod nekih tropskih vrsta jarkoplave ili ljubičaste. Mnoge vrste imaju crne pruge preko očiju. Donji dijelovi tijela su sivkastobijele do smeđe boje. Mužjaci i ženke se vrlo malo razlikuju, sa iznimkom brzelja zidarčca, kod kojeg mužjakov vrat postane crn za sezone parenja. Kljun je podug, vrat i rep su kratki. Dužina varira od 9,5 do 20 cm, a težina od 10 do 60 g. Penju se na drugačiji način od djetlića i puzića, ne koristeći rep kao oslonac. Dok se penju, ne postavljaju noge paralelno, već jednu postave visoko, a drugu nisko, kao oslonac. [2]
Oglašavaju se cvrkutanjem i uzastopnim piskutanjem. Njihovu ishranu čine kukci i pauci, a u jesen i zimu sjemenje. Dvije vrste su ugrožene, a dvije osjetljive.[3]
Razmnožavanje
Brgljezi obično žive u parovima ili malim grupama. Tijekom zime često se udružuju s jatima sjenica, djetlića i ostalih šumskih ptica koje traže hranu. Svi se gnijezde u dupljama u drveću ili stijenama, ali postoji nevjerojatna razlika u detaljima tijekom izgradnje gnijezda. Neke manje vrste kopaju komore u trulom drvetu kao gnijezdo, bjelogrudi i bjeloobrazni brgljezi trljaju otrovne kukce oko ulaza u gnijezdo, a crvenogrudi koristi razmazanu smolu kao zaštitu. Brgljezi lončari prave gnijezda od blata. Ženka nese 4 – 10 bijelih jaja sa crvenkastim pjegama. Težina jaja varira od 1 do 2,5 g. Inkubacija traje 14 – 18 dana, a ptići u gnijezdu ostaju 20 – 25 dana. Tijekom inkubacije mužjak hrani ženku.
Rasprostranjenost
Nastanjuju Aziju, Europu, Sjevernu Ameriku i sjever Afrike. Staništa su im šumovita područja, parkovi i stjenovita mjesta. Nijedna vrsta nije prava selica, ali sjeverne populacije se ponekada sele južnije.
Vrste
- Salpornis spilonota (Franklin, 1831)
- Salpornis salvadori (Bocage, 1878)
- Sitta arctica Buturlin, 1907
- Sitta azurea Lesson, 1830
- Sitta canadensis Linnaeus, 1766
- Sitta carolinensis Latham, 1790
- Sitta cashmirensis W. E. Brooks, 1871
- Sitta castanea Lesson, 1830
- Sitta cinnamoventris Blyth, 1842
- Sitta europaea Linnaeus, 1758
- Sitta formosa Blyth, 1843
- Sitta frontalis Swainson, 1820
- Sitta himalayensis Jardine & Selby, 1835
- Sitta krueperi Pelzeln, 1863
- Sitta ledanti Vielliard, 1976
- Sitta leucopsis Gould, 1850
- Sitta magna R. G. W. Ramsay, 1876
- Sitta nagaensis Godwin-Austen, 1874
- Sitta neglecta Walden, 1870
- Sitta neumayer Michahelles, 1830
- Sitta oenochlamys (Sharpe, 1877)
- Sitta przewalskii Berezowski & Bianchi, 1891
- Sitta pusilla Latham, 1790
- Sitta pygmaea Vigors, 1839
- Sitta solangiae (Delacour & Jabouille, 1930)
- Sitta tephronota Sharpe, 1872
- Sitta victoriae Rippon, 1904
- Sitta villosa J. Verreaux, 1865
- Sitta whiteheadi Sharpe, 1884
- Sitta yunnanensis Ogilvie-Grant, 1900
- Tichodroma muraria (Linnaeus, 1766)
Izvori
Drugi projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sittidae |
 | Wikivrste imaju podatke o: Sittidae |