Jednina ili singular (lat. singularis) je gramatički oblik koji označava jedan predmet, pojam, bitak/biće, pojavu, osobu, itd.
Imenice se mijenjaju po broju (jednina i množina). Najčešće imaju i jedninu i množinu. Imenice koje imaju samo jedninu zovu se singularia tantum. Te imenice mogu označavati: skupinu (npr. narod, policija), tvar (npr. drvo, mlijeko) i apstraktne pojave: (npr. ljubav, mladost). I vlastita su imena singularia tantum (npr. Maja, Hrvoje).[1]
Je li neka riječ u jednini ili množini, ne vidi se samo po njezinim morfološkim osobinama, već i po sintaktičkim pravilima slaganja (sročnosti) u rečenici, odatle „ovo povjerenstvo je odlučilo” (jednina) spram „ova povjerenstva su odlučila” (množina).[2]
Izvori
- ↑ https://gramatika.hr/pravilo/imenice/17/ Preuzeto 7. svibnja 2021.
- ↑ https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=56127 Preuzeto 7. svibnja 2021.
Datoteka:P linguistics.svg
Nedovršeni članak Jednina koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
