Rudolf Serkin
| Rudolf Serkin | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 28. ožujka 1903. |
| Umro/umrla | 8. svibnja 1991. Guildford, država Vermont, SAD |
| Žanr/ovi | komorna glazba, koncertna glazba |
| Zanimanje | instrumentalist, pijanist |
| Instrument | klavir |
| Djelatno razdoblje | 1915-1988 |
| Producentska kuća | EMI, CBS, Deutsche Grammophon |
| Nagrade | |
| Grammy Award za komornu glazbu (s Mstislavom Rostropovičem | |
| Značajni instrumenti | |
| klavir | |
Rudolf Serkin (Cheb, 28. ožujka 1903. - Guildford, 8. svibnja 1991.) bio je austrijski, pa američki pijanist ruskoga židovskog porijekla.
Životopis
Počeci
Rođen je u Chebu, u siromašnoj obitelji izbjegloga ruskog pjevača M. Sërkina (Sjorkina), koja se 1912. preselila u Beč.
Rano se pokazao njegov pijanistički talent, pa je kao »čudo od djeteta« debitirao kao solist s Bečkom filharmonijom 1915. izvevši Mendelssohnov Koncert za klavir i orkestar u g-molu op. 25. U to je doba učio klavir u Richarda Roberta a skladanje u Josepha Marxa i Arnolda Schönberga. Stoga se Serkin glazbeno formirao u duhu austrijske glazbene tradicije i prakse.
Njemačka
Kao 17-godišnjak u Berlinu upoznao je Adolfa Buscha s kojim je ostvario prijateljsko i umjetničko jedinstvo. Nastupao je uz gudački Busch-Quartett (a kasnije je s njime i bratom Hermannom Buschom formirao Busch-Serkin-Trio).
Budući da je Busch od 1926. radio u Baselu, 1927. je i Serkin otišao za njim u Švicarsku, te su nastupali po Europi i kao duo. Zajedno su 1931. u Londonu za EMI, u njezinu studiju na adresi Abbey Road, snimili svoje od tada glasovite interpretacije Beethovenovih, Bachovih i Schubertovih djela.
SAD
Serkina su, kao Židova, pogodili 1933. nacistički rasni zakoni, koji su židovskim umjetnicima zabranili javne nastupe. Doduše, Hermann Göring je Serkinu ponudio povlašten položaj u odnos spram drugih Židova, ali je Serkin radije odabrao dragovoljno izgnanstvo. Otišao je i Adolf Busch, koji nije bio Židov. Serkin se 1939. stalno naselio u Sjedinjenim Državama Amerike, gdje je već ranije nastupao: 1933. i 1934. bio je solist na Coolidgeovu Festivalu u Washingtonu uz pratnju Newyorške filharmonije pod ravnanjem Artura Toscaninija, također bjegunca pred fašizmom, a 1937. je održao svoj prvi solistički koncert u newyorškome Carnegie Hallu. Nastupao je sve do 1988. Ostavio je za sobom niz izvrsnih snimaka glazbe za klavir[1], ponajprije Mozartove i Beethovenove. Osobito je na glasu izbor iz Mozartovih koncerata za klavir i orkestar uz London Symphony Orchestra, pod ravnanjem Claudija Abbada.
Pedagoški rad
Od 1939. predavao je glasovir na Curtis Instituteu u Philadelphiji dal 1939., gdje je bio i ravnatelj od 1968. do 1977.
Zahedno s Pablom Casalsom vodio je Marlboro Music School and Festival , nastavivši tako rad koji je započeo Adolf Busch utemeljivši Marlboro Music School nedugo prije svoje smrti, kako bi razvio interes za komornu glazbu u Sjedinjenim Državama Amerike.
Obitelj
Otac je pijanista Petera Serkina.
Kurioziteti
- Njemački naziv Cheba je Eger, pa se zbog homonimije stoga ponegdje pogrešno navodi da je Serkin rođen u madžarskom gradu Egeru.
- Serkin se 1920. doselio živjeti s obitelji Busch, gdje je bila i 3-godišnja sestra dvojice glazbenika Irene, s kojom se oženio 15 godina kasnije.
Glavni snimci
- Bach : Brandenburški koncerti uz Buschov komorni orkestar;
- Beethoven :
- Sonate za klavir op.109 n.30, op.110 n.31, op.111 n.32. Listopadski koncert 1987. Konzerthaus u Beču. CD Deutsche Grammophon 427 498-2 (1989).
- Sonata za klavir op.106, n. 29
- Varijacije na Diabellijev valcer op. 120,
- Koncert za klavir i orkestar n. 3, New York Philharmonic, dir. Leonard Bernstein;
- Brahms:
- Kvarteti za klavir i gudače op. 25 i op. 26, Busch-Quartett;
- Kvintet za klavir i gudače op. 34, Busch-Quartett;
- Kvintet za klarinet i gudače op. 115, Reginald Kell i Busch-Quartett;
- Prvi koncert za klavir i orkestar op. 15, Cleveland Orchestra, dir. George Szell;
- Mozart :
- Koncert za klavir i orkestar K. 503, London Philharmonic Orchestra, dir. Claudio Abbado;
Nagrade
Grammy Award za interprete komorne glazbe:
- Mstislav Rostropovič i Rudolf Serkin, za Brahmsove sonate za violončelo i klavir u e-molu, op. 38 i u F-duru, op. 99.
Izvori
- ↑ Jean-Pierre Thiollet, 88 notes pour piano solo, "Solo nec plus ultra", Neva Éditions, 2015, p.50. ISBN 978 2 3505 5192 0.
- Jitka Chmelíková: Maestro Rudolf Serkin. Katalog Muzeja u Chebu, Cheb 2003 (na češkome).
- Stephen Lehmann and Marion Faber: Rudolf Serkin. A Life Oxford University Press, New York 2002, ISBN 978-0-19-513046-1.
Poveznice
- Biografija (engleski)
- Biografija i diskografija (engleski)
- Biografija (talijanski)
- Diskografija (SONY)
- Portret, autor: Wolfgang Limpried (njemački)
- Članak (Die Zeit, 21. travnja 1978. Br. 17
- Nekrolog (New York Times, 10. svibnja 1991.) (engleski)