Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 8. siječnja 1869. - Split, 29. rujna 1954.), hrvatski pjesnik.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata služio je vojsku u Ljubljani. Najpoznatiji je po jednostavnom lirskom izrazu u zbirkama pjesama Pozdrav istarskog Hrvata, S moje lire, Našim morem i našim krajem u kojima nepretenciozno pjeva o Istri i istarskome čovjeku.
Pisao je i pjesme za djecu.
Pjesme su mu izašle u nekoliko antologija. Pjesme za djecu su mu ušle u antologiju hrvatske dječje poezije prireditelja Ive Zalara (ilustrirao Ivica Antolčić). Prireditelj Božidar Petrač uvrstio ga je u trima svojim antologijama. To su Katalinićeve pjesme o Zagrebu u antologiji pjesama Povrh starog Griča brda: Zagreb u hrvatskom pjesništvu 19. i 20. stoljeća, božićne pjesme u antologiji Hrvatska božićna lirika: od Kranjčevića do danas te uskrsne pjesme u antologiji Hrvatska uskrsna lirika: od Kranjčevića do danas. Pjesme o Splitu ušle su u antologiju Splite moj: poezija o Splitu u izboru Anatolija Kudrjavceva. Pjesme o Boki Kotorskoj ušle su u antologiju Nedosanjana Boka Frana Alfirevića i Viktora Vide (izdanje kotorskog Hrvatskog građanskog društva Crne Gore). Čakavske pjesme ušle su u antologiju Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća: tusculum antologija Milorada Stojevića.
Pjesme su mu uglazbili Matko Brajša Rašan, Ivan Matetić Ronjgov, Vasilije Mirk, Drago Mlinarec, Franjo Štefanović, Ivo Muhvić, Ivan Zajc ml., Franjo Serafin Vilhar-Kalski, Vilko Novak, Jakov Gotovac i Josip Hatze.
Djela
- Pozdrav istarskog Hrvata, 1891.
- Mrtvoj majci, 1894.
- Crtice iz Istre, 1895.
- Primorkinje, 1897.
- Sa Jadrana, pjesme, 1908.
- Jedan, dva, tri, veseli smo mi!
- Mrtvoj sestri
- Vesela družba
- Zadnje pjesme
- Inje
- S moje lire: pjesme
- Našim morem i našim krajem: priče
- Novela iz predratne Rijeke
- Iz podjarmljenih krajeva, priče za djecu (suautor Viktor Car Emin), ilustrirao Mirko Uzorinac
- Pred kraljevim svjetionikom
1910. njegove su pjesme prevedene na njemački u knjizi Rauhreif und andere Skizzen. S hrvatskog je prevela (Uebersetzung aus dem kroatischen) Marie Horvat-Petheoe.