Prčanj
'Prčanj / Прчањ' | |
---|---|
Položaj | |
Općina/Grad | Kotor |
Mikroregija | Boka kotorska |
Najbliži (veći) grad | Kotor |
Zemljopisni podaci | |
Površina | km2 |
Nadmorska visina | 0 m |
Koordinate | 42°27′16″N 18°44′19″E / 42.4545°N 18.738666°E |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika (2003.) | |
Ostalo | |
Pošta | |
Pozivni broj | 032 |
Autooznaka | KO |
Prčanj (na crnogor. ćiril. Прчањ (tal. Perzagno) je mjesto u Boki Kotorskoj, Crna Gora.
Prčanj je rodno mjesto Ivana Visina, nakon Tome Skalice prvog Hrvata koji je oplovio zemaljsku kuglu.
Zemljopisni položaj
Nalazi se na 42,56° sjeverne zemljopisne širine i 18,48° istočne zemljopisne dužine.
Upravna organizacija
Povijest
Za doba mletačke vlasti, nalazilo se u komuni, zajedno sa Kotorom, Perastom i Dobrotom. Istaknute obitelji iz Prčnja koja su obilježila društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja su Đurovići, Floriji, Lazzariji, Lukovići, Sbutege, Verone, Radoničići i drugi.[1][2] Početkom 19. stoljeća, uz Dobrotu i Perast, Prčanj je od svih bokokotorskih mjesta dao najviše brodova i kapetana. [3]
Kulturne znamenitosti
Prčanjske kulturne znamenitosti:[4]
- Barokne palače iz 17. i 18. stoljeća, čuvena prčanjska palača Tri sestre i druge palače kapetanskih obitelji: palača Florio-Luković, palača Verona, palača Beskuća u Prčanju, palača Luković, palača Tre sorelle.
- župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije
- stara župna crkva
- crkve sv. Nikole
- crkva sv. Ivana Krstitelja
- crkva sv. Petra
- crkva Gospe od Karmena
- crkva sv. Ane
- crkva sv. Antuna Padovanskog
- franjevački samostan sv. Nikole
- predromanička crkva sv. Tome, [5]
Gospodarstvo
Turizam, ribarstvo i pomorstvo. Poznato je po pomorcima.
Stanovništvo
Prčanj ima 1.244 stanovnika. Većinu stanovništva čine Crnogorci (591, 47,51%), a za njima su Srbi (267, 21,46%) i Hrvati (186, 14.95%).
Šport
Poznate osobe
- Antun Botrić, hrv. pomorski publicist
- Mario Brguljan, međunarodni vaterpolski sudac
- Anton Đurović[6]
- Anton Jozov Đurović
- Đuro Franov Đurović
- Henrik Đurović, liječnik i javni radnik[7]
- Jozo Đurović, hrv. pjesnik i pomorski kapetan[8]
- Lodoviko Đurović, povjesničar i kroničar
- Luka Đurović, hrv. pjesnik
- Niko Franov Đurović
- Niko Matov Đurović
- Antun Luković (1859.-1869.) , glavni inženjer na projektu gradnje Sueskog kanala
- Nikola Luković (1652.-1728.), hrv. pjesnik[9]
- Niko Luković (1887.-1970.), hrvatski povjesničar i svećenik iz Crne Gore
- Tripun Radoničić, kotorski biskup
- Serafin Rafael Minić, matematičar, fizičar i projektant, rodom iz ugledne prčanjske pomorske obitelji
- Antun Šojat (slikar)
- Luka Verona, odvjetnik (1865. - 1942.)[7]
Izvori
- ↑ Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311
- ↑ Lovorka Čoralić. Recenzija knjige Don Niko LUKOVIĆ, Prčanj, Pomorski muzej Crne Gore Kotor, Kotor, 2010. Croatica Christiana Periodica, Vol.35 No.68 Prosinac 2011.
- ↑ "Naše more" 53(1-2)/2006 Vesna Čučić: Bokelji između Boke i Trsta, str. 77 (pristupljeno 6. rujna 2016.)
- ↑ Lovorka Čoralić. Recenzija knjige Don Niko LUKOVIĆ, Prčanj, Pomorski muzej Crne Gore Kotor, Kotor, 2010. Croatica Christiana Periodica, Vol.35 No.68 Prosinac 2011.
- ↑ Martinović, Jovan J.; Hrvatski glasnik 1-2014, Pisma iz Rima, s.22
- ↑ Delibašić, Tatjana (1993); Hrvatski biografski leksikon, LZMK, Đurović (Drugović)
- ↑ 7,0 7,1 Könyvtár - Hungaricana Arhivski vjesnik 6. (Zagreb, 1963.), str. 43. Pristupljeno 5. studenoga 2016.
- ↑ Delibašić, Tatjana (1993); Hrvatski biografski leksikon, LZMK, Đurović, Jozo
- ↑ Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.
|