| Divovski armadil | |
|---|---|
 Divovski armadil u zološkom vrtu Villavicencio, Kolombija | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Osjetljivi[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Cingulata |
| Porodica: | Dasypodidae |
| Potporodica: | Tolypeutinae |
| Rod: | Priodontes |
| Vrsta: | Priodontes maximus |
| Raspon | |
 Raspon divovskog armadila | |
Divovski armadil ili divovski pasanac (Priodontes maximus) je najveća živuća vrsta armadila. (iako je izumrli glyptodonts bio mnogo veći). Obitava na širokom području, većinom u prašumi od Venezuele na sjeveru do sjeverne Argentine na jugu. Divovski armadil voli jesi termite i neke mrave te često konzumira cijelu populaciju termitskog humka. Također je poznato da jede crve, ličinke te pauke, zmije te biljke.[2]
Ima od 11 do 13 redova preklopa na oklopu, te još tri ili četiri na vratu.[3] Tijelo mu je tamno smeđe boje, svjetlije žućkaste na pojasu za trčanje uz strane, te blijedo žuto bijele glave. Ima u prosjeku od 80 do 100 zubi, što je više od bilo koje druge vste sisavaca na zemlji. Oni također imaju iznimno duge prednje šape, treća pandža im je u obliku srpa.[4] Divovski armadil obično težiti oko 28–32 kg kada je potpuno odrastao, ali poznati su i uzorci teški 54 kg u divljini dok u zatočeništvu primjerci mogu težiti i 80 kg.[5][6] Tipična duljina vrste je od 75 do 100 cm bez repa koji je dugačak oko 50 cm.[7]
Iako ova vrsta obitava na širokom području smatra se vrlo ugroženom te joj prijeti izumiranje. Divovski armadil zakonom je zaštićen u Kolumbiji , Gvajani , Brazilu, Argentini , Paragvaju , Surinamu i Peruu.[8][9] Lov za hranu i prodaja na crnom tržištu i dalje se javljaju na cijelom rasponu obitavanja. Zaštićena područja poput Parque das Emasa u Brazilu i Rezervata prirode središnjeg Surinama pomažu u određenoj mjeri ublažiti opasnost od gubitka staništa , ali akcije ciljanog očuvanja populacije su potrebne kako bi se spriječilo daljnje propadanje ove vrste.[10]
Izvori
- ↑ Script error: No such module "cite iucn".
- ↑ "Animais em Extinção" (port.). hábitos alimentares do Tatu Canastra. sites.google.com. http://sites.google.com/site/flajeli/animais-em-extincao
- ↑ Burnie, D. (2001). Animal. London: Dorling Kindersley
- ↑ Eisenberg, J. and Redford, K. (1999). Animals of the Neotropics: The Central Neotripics. Vol. 3: Ecuador, Peru, Bolivia, Brazil. Chicago and London: University of Chicago Press
- ↑ "Armadillos, Armadillo Pictures, Armadillo Facts". Animals.nationalgeographic.com. http://animals.nationalgeographic.com/animals/mammals/armadillo/
- ↑ "GIANT ARMADILLO Priodontes maximus (Kerr, 1792)" (PDF). faunaparaguay.com. http://www.faunaparaguay.com/mamm6Priodontesmaximus.pdf
- ↑ Burnie D and Wilson DE (Eds.), Animal: The Definitive Visual Guide to the World's Wildlife. DK Adult (2005), ISBN 0789477645
- ↑ Superina, M. (2000). Biologie und Haltung von Gürteltieren (Dasypodidae). [Biology and maintenance of armadillos (Dasypodidae)]. Zürich, Switzerland: Institut für Zoo-, Heim- und Wildtiere, Universität Zürich
- ↑ "Environmental Law Information". Ecolex. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2008.. http://www.ecolex.org/index.php Pristupljeno 21. ožujka 2014.
- ↑ "The Central Suriname Nature Reserve". Conservation International. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2011.. http://www.ci-suriname.org/csnr/eng/about_csnr.htm Pristupljeno 21. ožujka 2014.
Vanjske poveznice
- "Priodontes maximus: informacije". Animal Diversity Web. http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Priodontes_maximus.html
- "Priodontes maximus". UNEP World Conservation Monitoring Centre. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2009.. http://sea.unep-wcmc.org/isdb/CITES/Taxonomy/tax-species-result.cfm?Genus=Priodontes&Species=maximus&source=animals Pristupljeno 21. ožujka 2014.