Pokolj u potkamešničkim selima 28. i 29. ožujka 1944.
 |
Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta i napisali obrazloženje na stranici za razgovor! |
Pokolj u potkamešničkim selima 28. i 29. ožujka 1944. je bio pokolj kojeg su počinili pripadnici 7. SS divizije "Princ Eugen" zajedno s ustašama[1] u sklopu 369. divizije[2][3] kada su hrvatske civile pobili u njihovim kućama. Većina žrtava su bila djeca, starci i žene. Sve kuće u tom kraju su bile zapaljene. Pogođena su sela podno Kamešnice, u istočnom dijelu Cetinske krajine:
Najviše su stradala sela Podi, poglavito zaselak Ratkovići, gdje je pobijeno 77 stanovnika, zatim sela Otok i Ruda. Ukupan broj ubijenih je 1.800 osoba u cijelom Potkamešju.
Stipe Šuvar je pri predstavljanju knjige "Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944." rekao da se o tim zločinima Nijemaca i ustaša malo pisalo i u vrijeme socijalizma. Prema mještanima toga sela, zločin su počinili partizani i četnici, što Stipe Šuvar ne priznaje[4]; a nakon 1990. traje priča da su stanovnike pobili partizani ili četnici. [1][potreban bolji izvor]
Literatura o pokolju
- Jozo Akrap-Majski: "Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944.", Memento, Razlog, Zagreb, 2004., ISBN 953-6985-03-9,
- Jozo Kundid: "U ratnom vihoru", Sin Ku, Split, 2004., ISBN 953-99542-0-7
Oba autora su iz postradalih sela. Jozo Kundid je iz sela Podi, a Jozo Akrap-Majski iz Voštana (pobijeno mu je 30 članova uže i šire obitelji; autoru je u vrijeme pokolja bilo 11 godina).