Pavao II. Šubić Bribirski
Pavao II. Šubić Bribirski (?, o. 1295. - Ostrovica, kolovoz 1346.), hrvatski velikaš, trogirski i ostrovički knez. Bio je treći sin bana Pavla I.
U izvorima se spominje od 1301. kada je zajedno s braćom knez Tropolja.[1] Bio je i knez Trogira i Skradina. Nezadovoljan podijelom vlasti među braćom, predvodio je zajedno s drugim hrvatskim velikašima pobunu protiv brata, bana Mladena II. u želji da se domogne banske vlasti. Nakon bratova poraza kod Blizne 1322. nije uspio u naumu da naslijedi banski položaj i postigne prvenstvo u rodu.
Podržavao je Mladena III. u borbi protiv drugih velikaša predvođenih vojvodom Nelipcem, za što je dobio upravu nad Ostrovicom, koju je oporučno ostavio maloljetnom sinu Jurju III., kojemu je za skrbnika postavio svog brata Grgura V.[1]
Oženio se krčkom kneginjom Elizabetom Frankopan († iza 1347.) s kojom je imao dva sina, Jurja III. i Pribka te kći Katarinu.
Vidi još
Bilješke
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. III, Pro Leksis, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-03-1
Nedovršeni članak Pavao II. Šubić Bribirski koji govori o plemiću treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.