Paleocensko–eocenski toplotni maksimum
Najekstremnija promjena na Zemljinoj površini tijekom Kenozoika dogodila nakon prijelaza Paleocena u Eocen, tj. prije negdje otprilike 55.0 millijuna godina. Ovaj događaj se naziva Paleocensko–eocenski toplotni maksimum (skraćenica PETM), a poznat je i pod nazivom Eocenski toplotni vrhunac (ETM1)[1] te se tijekom tog razdoblja odigrao neobično brz i velik skok globalnog zatopljenja, velike promjene u ekosustavu i veliko narušavanje reda ugljikovog ciklusa.
Globalna temperatura tada je porasla za čak 6 °C u vremenskoj rasponu od samo 20,000 godina. To je otprilike 0.0003 °C godišnje. Mnoge bentoske foraminifere i kopneni sisavci su izumrli, ali su se pojavili i mnogi moderni sisavci, kao što su krave, konji i primati. [2] Neke vrste, kao što su bube, pauci i skakavci, su se smanjili tijekom tog toplotnog porasta.[3] Oceani su u tom razdoblju postali kiseliji za 0,4 stupnja na 14-stupanjskoj pH ljestvici te time postali nepogodniji za razne morske vrste.[4] Ovaj događaj se povezuje sa svjetskim nalazištima ugljikovog stabilnog izotopa δ13C te rastapanjem karbonata smještenog u svim oceanskim uvalama. Kasnija promatranja navode na zaključak da se dogodilo masovno ispuštanje ugljika osiromašenog od ugljika 13 u hidrosferu ili atmosferu na početku PETM-a. Nedavno, znanstvenici su počeli istraživati utjecaj ugljikovog-dioksida na Zemljinu temperaturu.
Prema nekim procjenama, neobično snažna vulkanska aktivnost je tada izbacila višak magme u sedimente bogate ugljikom, te tako pruzročila izbacivanje metana u atmosferu, koji su pak prouzročili globalno zatopljenje.[5] Druga mišljenja navode kako se mali komet ili asteroid sudario sa Zemljom i prouzročio porast ugljika te time i toplotno razdoblje koje je trajalo 100,000 do 150,000 godina.[6] Nekoliko milijuna godina kasnije, temperatura se opet stabilizirala i smanjila, te dovela do razdoblja koje se zove "Eocenski optimum".[7]
Izvori[uredi]
- ↑ Katz, M. E.; Pak, D. K.; Dickens, G. R.; Miller, K. G. (1999). "The Source and Fate of Massive Carbon Input During the Latest Paleocene Thermal Maximum". Science 286 (5444): 1531.
- ↑ Revkin, Andrew C. (27. prosinca 2005). Past Hot Times Hold Few Reasons to Relax About New Warming ID: revkin-past_hot_times_hold_few_reasons_to_relax_about_new_warming.
- ↑ Nuwer, Rachel (16. listopada 2011). Climate Change Is Shrinking Species, Research Suggests ID: nuwer-climate_change_is_shrinking_species_research_suggests.
- ↑ HINA (02-03-2012). Svjetski oceani sve kiseliji ID: hina-svjetski_oceani_sve_kiseliji.
- ↑ Revkin, Andrew C. (28. ožujka 2008). ‘Tipping Points’ and the Climate Challenge ID: revkin-tipping_points_and_the_climate_challenge.
- ↑ Rincon, Paul (17. lipnja 2003.). Mammals' lucky space impact ID: rincon-mammals_lucky_space_impact.
- ↑ . Paleocene–Eocene Thermal Maximum ID: paleocene_eocene_thermal_maximum.
Vanjske poveznice[uredi]
- Nova nalazišta otkrivaju polagani oporavak od ekstremne epizode globalnog zatopljenja prije 55 milijuna godina, PhysOrg.com, 2005.
- Dan kada je more stalo, Tom Yulsman, Washington Post, 1998.
- Veliko otkriće globalnog zatopljenja, Peter C. Lippert, 2008.
- Veliko zatopljenje u Eocenu daje uvid u globalno zatopljenje Thomas, Ellen, 2006.