Nikola Simić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Nikola Simić
Nikola Simić
Rođenje 18. svibnja 1934., Beograd
Smrt 9. studenoga 2014., Beograd
Zanimanje filmski i kazališni glumac
Godine rada 1957.—2014.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Nikola Simić (Beograd, 18. svibnja 1934. – Beograd, 9. studenoga 2014.), bio je srbijanski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Životopis

Nikola Simić rođen je u Beogradu 1934. godine, u pekarskoj obitelji.[1] U gimnaziji je glumio u dramskoj sekciji, a 1958. diplomirao glumu na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu, na klasi sa Radom Đuričin, Ružicom Sokić i Batom Živojinovićem.

Kazalište

Prvu ulogu igra već kao student (1957.) u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u Beogradu, čiji je stalni član od 1959. do 1998. godine. U tom kazalištu ostvario je brojne zapažene uloge u predstavama kao što su: "Revizor", "Pseći valcer", "Velika auto trka", "Čekajući Godoa", "Punjene tikvice", "Skakavci". Od 1971. je igrao u predstavi "Buba u uhu" sa kojom je 7. lipnja 2011. proslavio jubilej 40 godina igranja. Predstava je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda. I to sa obje uloge koje tumači: i kao imućni Šandebize i kao hotelski sluga Poš. Nastupao je na scenama svih beogradskih kazališta, kao i drugih kazališta u regionu.

Film i televizija

Filmsku karijeru je započeo 1957. Poslije toga je uslijedilo niz televizijskih i filmskih uloga, a proslavio se ulogom Dimitrija Mite Pantića u filmskom serijalu Tesna koža (1982—1991), a ostao je i upamćen i kao dirigent Herbert fon Karajan iz filmova Druga Žikina dinastija i Sulude godine. Druge važne uloge su bile u filmovima Davitelj protiv davitelja, gdje je igrao inspektora koji mora da razriješi slučaj davitelja čije su žrtve žene koje vole karanfile.

Glumio je u TV-serijama, široku popularnost je stekao ulogama u serijama koje je napisao Siniša Pavić, kao što su Srećni ljudi (1993—1996), Porodično blago (1998—2001), Stižu dolari (2004—2006) i serijama Agencija za SIS (2006—2007), i Ljubav, navika, panika (2005—2007).

Crtani filmovi

Posuđivao je glas brojnim likovima u srpskoj sinkronizaciji animiranih filmova za likove kao što su Zekoslav Mrkva, Michelangelo i Shredder (Ninja kornjače), te nekim Transformersima.

Posljednje godine

Početkom veljače 2014. je operiran u Institutu za urologiju i nefrologiju od raka prostate, a početkom lipnja zbog komplikacija sa bešikom.[2][3]

Preminuo je 9. studenoga 2014. u Beogradu u 81. godini života.[2][4][5] Komemoracija povodom smrti doajena srbijanskog glumišta održana je 14. studenoga 2014. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu na sceni "Ljuba Tadić". Sahranjen je istog dana u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[6][7]

Filmografija

Izvori

Vanjske poveznice