Neven Frangeš

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Neven Frangeš
Životopisni podatci
Datum rođenja 8. siječnja 1951.
Datum smrti 10. kolovoza 2026.
Djelo
Poznatija djela Sarabanda
From Moscow to L.A.
Un Chien Andalou
Zvira voda
Važniji suradnici Boško Petrović
Miljenko Prohaska
Drago Mlinarec
Parni valjak
Chet Baker
Toots Thielemans
Nagrade
Nagrade Porin
Nagrada Status
Nagrada Josip Slavenski

Neven Frangeš (Zagreb, 8. siječnja 1951. – Zagreb, 10. kolovoza 2026.) bio je hrvatski skladatelj, jazz-pijanist, klavijaturist, orguljaš, glazbeni producent i pedagog. Smatra se jednim od istaknutijih hrvatskih jazz-glazbenika svoje generacije.[1]

U Zagrebu je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju te pohađao Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog. Isprva je studirao opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu, a 1972. upisao je Muzičku akademiju, gdje je diplomirao kompoziciju i glazbenu teoriju. Klavir je učio kod Ranka Filjaka, a među profesorima su mu bili Natko Devčić, Anđelko Klobučar, Milo Cipra, Bruno Bjelinski i Igor Kuljerić.[2]

Za jazz i improvizaciju zainteresirao se još u mladosti. S četrnaest godina nastupio je sa sastavom Boška Petrovića, s kojim je poslije ostvario dugogodišnju suradnju. Tijekom karijere surađivao je s brojnim domaćim i inozemnim jazz-glazbenicima, među kojima su Miljenko Prohaska, Art Farmer, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Toots Thielemans, Lou Donaldson, Clark Terry i Chet Baker.[1][3]

U diskografskom opusu ističu se albumi Sarabanda, From Moscow to L.A. i Un Chien Andalou, nastali u suradnji s Boškom Petrovićem, te Zvira voda, posvećen hrvatskoj glazbenoj baštini. Kao jazz-glazbenik nastupao je diljem Europe, u Sjedinjenim Američkim Državama i državama bivšega Sovjetskog Saveza.[2]

Djelovao je i na hrvatskoj rock-sceni. Kao producent, aranžer i izvođač surađivao je s Dragom Mlinarcem na albumima Rođenje, Sve je u redu i Negdje postoji netko, a tijekom niza godina surađivao je i sa sastavom Parni valjak.[2][3]

Skladao je glazbu za više od stotinu kazališnih predstava te za igrane, dokumentarne i animirane filmove i televizijske drame. S Dubrovačkim ljetnim igrama bio je povezan od 1972., djelujući kao izvođač, skladatelj, producent i organizator glazbenog programa. Od 2005. do 2009. bio je ravnatelj glazbenog programa Igara.[1][2]

Od 2011. do 2014. bio je umjetnički voditelj Međunarodne škole jazza Hrvatskog glazbenog saveza i festivala Jazz Is Back! u Grožnjanu. Pedagoškim se radom bavio i kao redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.[2]

Sudjelovao je i u radu hrvatskih glazbenih i kulturnih institucija. Bio je jedan od osnivača Scene Amadeo, član kulturnih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture, predsjednik Upravnog odbora Porina te predsjednik jazz komisije nagrade Status. Djelovao je i u Hrvatskoj glazbenoj uniji te drugim strukovnim glazbenim organizacijama.[2]

Za svoj rad dobio je tri nagrade Porin u kategoriji jazza, više nagrada Status za najboljeg jazz-pijanista te nagradu Josip Slavenski.[1][3]

Izvori