Nagrada Ivan Antunović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Antušova nagrada je nagrada koja se dodjeljiva osobama "koje na razne načine koji na različite načine šire kulturu i ljepotu hrvatskog naroda – bunjevačkog roda.".

Nagrade je dodijelio predsjedatelj Katoličkoga instituta za kulturu, povijest i duhovnost «Ivan Antunović» dr. Andrija Kopilović.

Dodjeljiva se jednom godišnje, u okviru manifestacije Dužijance. Obično to bude u sklopu književne večeri, u nekoj od hrvatskih ustanova ili organizacija, kao što je HKC "Bunjevačko kolo", pastoralni centar Augustinianum u Subotici i ini. Dodjeljuje se u trima kategorijama: 1) zaslužnom pojedincu iz hrvatske zajednice, 2) hrvatskoj instituciji, udruzi ili neformalnoj zajedničkoj inicijativi te 3) jednoj brojnoj obitelji. Nagradom se podupire i ističe temeljne vrijednosti za koje se Katoličko društvo Ivan Antunović zalaže u svojem djelovanju – promicanje kršćanskih vrijednosti u društvu i sredini u kojoj živimo.[1]

Dodjeljiva ju Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost "Ivan Antunović". Sukladno tome, dodjelom upravlja uži krug vjerskog osoblja, profilirajući nagrađenički krug.[2] Vezana je isključivo za Hrvate u subotičkoj općini.[2]

Nekad je to bila jedina nagrada uopće u zajednici Hrvata u Vojvodini, a dugo vremena je bila jedinom.[2] Vremenom su došle druge nagrade, kao što je nagrada Emerik Pavić.[3]

Dobitnici nagrada

  1. Andrija Anišić
  2. dr. prim. Marko Sente
  3. Pajo i Sanja Kulundžić
  • 2001.:
  • 2002.:
  • 2003.:
  1. msgr. Stjepan Beretić
  2. "Čuvari Božjeg groba" u subotičkoj katedrali
  3. Stipan i Margita Vojnić Hajduk
  1. Ana Čavrgov, Marica Skenderović, Verica Farkaš i Sanja Dulić, učiteljice koje su obrazovale prvu generaciju učenika koji su se škololvali na hrvatskom kao jeziku nacionalne manjine u Vojvodini
  2. garderoberi Hrvatskog kulturnog centra "Bunjevačko kolo": Josip i Jelisaveta Dulić
  3. obitelj Kujundžić: supružnici Antun i Jasna Kujundžić te kćeri Jelena, Andrea, Marija i Nevena

Rajko Ljubič, posebna nagrada

  • 2007.:
  1. Hrvatska čitaonica
  2. prof. Mira Temunović
  3. Vesna i Ivica Sekereš

7. kolovoza 2008. je uvedena nagrada Ivan Antunović, koja će se ubuduće dodjeljivati umjesto do tad dodjeljivane Antušove nagrade.[6].

  • 2008.:
  1. mons. Stjepan Beretić, za ustrajni 25-godišnji rad na uređivanju Subotičke Danice
  2. VIS "Proroci"
  3. obitelj Ivković iz Male Bosne: supružnici Petar i Nada Ivković i njihove četiri kćerke
  • 2009.:
  • 2010.:
  • 2011.:[7]
  1. Naco Zelić
  2. obitelj Grge i Dominike Piuković sa svoje četvoro djece i njihovim obiteljima
  3. obitelj Aleksandra i Sandre Vuković iz Male Bosne koji imaju četvoro djece
  • 2012.:
  1. Jozefina Skenderović
  2. VIS "Ritam vjere"
  3. obitelj Željka i Mire Pančić s njihovo četvoro djece: Tomislavom, Davorom, Josipom i Anom
  • 2013.:
  • 2014.:
  • 2015.:
  • 2016.:
  • 2017.:
  • 2018.:
  1. Josip Dumendžić Meštar
  2. Subotički oratorij
  3. obitelj Ivana i Marine Piuković iz Subotice iz župe sv. Roka
  • 2020.:
  1. Ruža Silađev[1]
  2. HKC Bunjevačko kolo[1]
  3. obitelj Josipa i Adriane Kujundžić iz Župe Uskrsnuća Isusova u Subotici[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 IKA: Redovita skupština Katoličkoga društva „Ivan Antunović“ Hrvatska katolička mreža. 11. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  2. 2,0 2,1 2,2 Radio-Subotica T.Žigmanov: Zašto u hrvatskoj zajednici u Vojvodini izostaju nagrade?, 18. lipnja 2007.
  3. ZKVH Utemeljenje nagrade za najbolju knjigu godine „Emerik Pavić“. Pristupljeno 14. rujna 2012.
  4. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Djelatnici
  5. Zvonik br. 142 Dodjela ”Antušove nagrade” i nagrade aranžerima izloga u sklopu proslave književne večeri
  6. Radio-Subotica «Subotička Danica» mora ostati u službi naroda, 7. kolovoza 2008.
  7. Andrija Kopilović: OBRAZLOŽENJE NAGRADA "IVAN ANTUNOVIĆ" Subotica.nfo. 10. kolovoza 2011. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  8. (): Književna večer Katoličkog društva „Ivan Antunović“ u Subotici Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata. 5. rujna 2019. . Pristupljeno 24. rujna 2020.

Vanjske poveznice