Nacrt:Jandre Verdenić

Radovi u tijeku!

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje ovaj članak, predložak će sam ukloniti!
Hvala na razumijevanju!
(Predložak će biti uklonjen ako kroz 24 sata od trenutka postavljanja nema izmjena na članku.)

Jandre (Andrija) Verdenić (njem. Endre Werdenich ili Werdenics) (Bijelo Selo, Niuzal, 25. studenoga 1871. - Jura (Mađarska), 16. veljače 1933.), počasni doktor bečkoga i budimpeštanskoga sveučilišta, filozof, teolog, sveučilišni profesor, kanonik gradišćanskohrvatskog porijekla.^[1]^[2]

Životopis

Rođen je Bijeloselac. Rođen ljeta 1871.^[1] Posvećen 1894. 1897. položi u bečanskom Augustineumu doktorat iz bogoslovlja. Bio je kapelan u Ugrskom Starom Gradu, zatim vjeroučitelj časničke škole u Šopronu. Od 1900. godine priglednik naukov u jurskom sjemenišću. U Juri godinedan kašnje profesor filozofije i bogoslovije, kašnje carski i kraljevski dvorski kapelan i ravnatelj Augustineuma. U Juri po prvom svjetskom ratu profesor bogoslovlja i ravnatelj velikog sjemenišća. Časni doktor bečanskoga i budimpeštanskoga sveučilišća. Autor filozofskih i teoloških djel. Ugled dobio da za filozofiju i dogmatiku, ka se je tada pisalo samo na latinskom jeziku, stvorio ugarsku terminologiju. Rastumačio je hrvatske bilješke u "Klimpuškom misalu". Publicirao je u različni časopisi. Nekoliko knjig izašlo mu je na ugarskom jeziku. Skupa s Martinom Borenićem slao je gradišćanskohrvatske dijake Zagreb na školovanje.^[3] Istraživač književnosti gradišćanskih Hrvatov. Osobit Verdenićev prinos povijesti hrvatske knjževnosti je istraživanje najstarjega pismenoga dokumenta Gradišćanskih Hrvatov - i to "Klimpuškoga misala". Verdenićevim radom ov pismeni spomenik vrnut je Hrvatom. Dotad su ga znanstveniki zbog zapisov i na ćirilici desetljeća dugo bili držali za srpski dokumenat.^[2]

Govorio je mnogo jezikov: ugarski, njemački, hrvatski, latinski, grčki, talijanski, francuski i hebrejski. Stao je protiv one linije ku je zastupao i Miloradić da je jezik gradišćanskih Hrvatov dost bogat osvjedočenjem da se mora približiti književnomu hrvatskomu. Bio je poznat kao svjestan Hrvat, zbog čega su ga u Ugarskoj imenovali "velikim Hrvatom". Umro je u Juri, gdje je i pokopan.^[2]

U Bijelom Selu su 14. srpnja 2001 otkrili su mu spomenik. Spomenik se nahadja u sredini sela u novo oblikovanom parku glavnog trga u Bijelom Selu.^[2]

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ZIGH 75. smrtni dan Jandre Verdenića (pristupljeno 30. listopada 2015.)
↑ ^2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ORF Spomenik Jandri Verdeniću, 14. srpnja 2001. (pristupljeno 30. listopada 2015.)
↑ ZIGH Verdenić Andrija, dr. /Werdenich Endré/ (pristupljeno 30. listopada 2015.)

Vanjske poveznice

(mađ.) Magyar Katolikus Lexikon: Werdenich → Endre, Werdenics

[smrtni_dan-1] 1,0 ^1,1 ZIGH 75. smrtni dan Jandre Verdenića (pristupljeno 30. listopada 2015.)

[ORF-2] 2,0 ^2,1 ^2,2 ^2,3 ORF Spomenik Jandri Verdeniću, 14. srpnja 2001. (pristupljeno 30. listopada 2015.)

[3] ZIGH Verdenić Andrija, dr. /Werdenich Endré/ (pristupljeno 30. listopada 2015.)

[1]

[2]

[3]