Nacionalna knjižnica (Poljska)
 |
Ovo je članak s pretjeranom količinom verzala (VELIKIH SLOVA). Članak treba ispraviti u skladu s preporukama. |
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
Nacionalna Knjižnica u Varšavi (polj. Biblioteka Narodowa) središnja je knjižnica Republike Poljske čiji je vlasnik i osnivač Ministarstvo Kulture i Nacionalne Baštine.
Knjižnica prikuplja knjige, časopise, elektroničke i audiovizualne publikacije obavljene u Polsjkoj te Polonica obavljene u inozemstvu. Funkcionira isto kao izdavačka kuća - izdaje knjige i znanstvene časopise: "Polish Libraries" (na engleskom), "Rocznik Biblioteki Narodowej" te "Notes Konserwatorski".
Nacionalna knjižnica je najvažnija knjižnica za humanističke znanosti, glavni arhiv poljske literature i nacionalni centar bibliografskih podataka. Također igra značajnu ulogu kao istraživački objekt i važan je metodološki centar za ostale poljske knjižnice.
Nacionalna knjižnica u Varšavi dobiva primjerak od svake tiskane u Poljskoj knjige (obavezni primjerak).
Povijesni pregled
Povijest knjižnice počinje u 18. stoljeću (Knjižnica Załuskih). U 1780 godine poljski je Sejm odlučio da će ova Knjižnica dobivati jedan primjerak svake tiskane u Poljskoj knjige. Međutim, zbirku je zaplijenila vojska ruske carice Katarine II nakon drugog podijeljenja Poljske i poslala je u Sankt-Peterburg, gdje su knjige dodano Ruskoj nacionalnoj knjižnici osnovanoj 1795. godine. Dijelovi zbirke su oštećeni ili uništeni jer nisu bili dobro prilagođeni dok uklanjanja iz knjižnice i prevezeni u Rusiju. Osim toga puno je knjiga ukradeno.
Zbog tih događaja kad je Poljska opet postala neovisna država u 1918. godine, nije imala središnje institucije da zastupe ili radi kao nacionalna knjižnica. 24. veljače 1928. godine, odlukom predsjednika Ignata Mościckog, Nacionalna je Knjižnica stvorena u svom modernom obliku. Otvorena 1930. godine, na početku imala je 200 tisuća svezaka. Prvi je Generalni Direktor bio Stefan Demby, kojeg je 1934. nasljedio Stefan Vrtel-Wierczyński.
Zbirke knjižnice su se brzo proširile. Na primjer, 1932. predsjednik Mościcki donirao je knjižnici sve knjige i rukopise iz Wilanów palače, to je bilo oko 40 tisuća svezaka i 20 tisuća slika iz zbirke Stanisława Kostke Potockog.
Početkom, Nacionalna Knjižnica nema vlastite prostorije. Zbog toga, zbirke su morali biti smješteni na nekoliko mjesta. Glavna čitaonica je smješten u novoizgrađenoj zgradi knjižnice u Glavnoj Trgovinskoj Školi. U 1935. Palača Potockih u Varšavi je postao dom za posebne zbirke.
Prije Drugog Svjetskog Rata Knjižnica sadržala je sljedeće skupove:
- 6,5 milijuna knjiga i časopisa iz 19. i 20. stoljeća
- 3000 ranih tiskopisa i 2.200 inkunabula
- 52.000 rukopisa
- Karte, ikone i glazbu
Godine 1940. nacisti su promijenili Nacionalnu Knjižnicu u Općinsku Knjižnicu u Varšavi. Nakon Varšavskog Ustanka 1944. nacistički su osvajači zapalili posebne zbirke kao dio represije.
Uništeno je 80,000 starih tiskanih knjiga, uključujući neprocjenjive Polonica iz 16. do 18. stoljeća, 26,000 rukopisa, 2,500 inkunabla, 100,000 crteža i gravura, 50,000 komada glazbenih i kazališnih materijala. Procjenjuje se da je iz više od 6 milijuna svezaka u glavnim knjižnicama u Varšavi 1939., tijekom Drugog svjetskog rata izgubljeno je 3,6 milijuna svezaka, a veliki dio od njih pripadao je Nacionalnoj Knjižnici.
Knjižnica je ponovno počela raditi 1945. Njemačka je Poljskoj vratila ukradene zbirke (na primjer dio zbiraka Krasińskih i Przeździeckih). 1959. Poljskoj vraćeno Svetokriške propovijedi, Florijanski psaltir te rukopisi Chopina. U razdoblju 1962-1976. u Aleji Niepodległosti 213 izgrađeno novo sjedište Knjižnice.
Zbirke
Današnja zbirka Nacionalne Knjižnice je jedna od najvećih u državi. Na kraju 2016. fond je knjižnice bio više od 8,500 000 svezaka uključujući više od 162 000 svezaka knjiga objavljenih prije 1801. godine, više od 26 000 rukopisa (uključujući više od 7000 glazbenih rukopisa), preko 120 000 notne zapise, kao i 485 000 gravure.
U knjižnici ima još i fotografije te drugih ikonografskih dokumenata, više od 130 000 karata i atlasa, više od 2 000 000 knjiga i više od 1 000 000 časopisa iz razdoblja od 19. do 21. stoljeća.