Međunarodni dan bez kupnje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Prosvjed protiv kulture konzumerizma na Mađunarodni dan bez kupovine u San Franciscu u studenom 2000. Na jednom od natpisa piše Prestani kupovati. Počni živjeti.

Međunarodni dan bez kupnje ili Dan bez kupovine (eng. Buy Nothing Day) obilježava se s ciljem poticanja ljudi na suzdržavanje od kupovine na taj dan, odnosno suzdržavanje od nepotrebne kupovine. Njime se simbolično se skreće pažnja javnosti na negativne posljedice potrošačkog društva i konzumerizma kao društvene pojave potaknute sve jačom globalizacijom.[1] Obilježavanje dana najčešće je popraćeno mirnim prosvjedima na gradskim trgovima, parkovima ili ispred velikih trgovačkih centara, javnim razmjenama korištene odjeće i obuće te predavanjima o važnosti reciklaže i ponovne uporabe starih ili veći korištenih proizvoda.

Obilježava se u petak nakon američkog Dana zahvalnosti, poznatog i pod nazivom Crni petak, na koji trgovine poznatih marki spuštaju cijene svojih proizvoda i za 80 do 90%, što izaziva velike gužve u trgovinama diljem svijeta, prilikom kojih su česte tučnjave, ozljede, pa i smrtni slučajevi.[2]

Službena krilatica ovog dana je Sad je dosta, koju je izgovorio i Ted Dave na prvom obilježavanju dana, ogorčen stalnim pritiskom medija koje tjeraju na kupovinu.[3]

Povijest

Pokrenuo ga je umjetnik Ted Dave u Vancouveru.[4] Prvi Međunarodni dan kupnje održan je u Kanadi i Meksiku u rujnu 1992. kao prosvjed protiv jačanja konzumerizma i potrošačke kulture.[5] Već sljedeće godine, unatoč slaboj pokrivenosti događaja tiskovnim i digitalnim medijima, prosvjedi su održani u gotovo svim saveznim državama SAD-a.

U Njemačkoj se održava od 2000. godine pod vodstvom protuglobalizacijske udruge Attac[6], koja je potaknula osnivanje sličnih udruga i zajednica u Francuskoj, Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugdje. Tijekom 2000-ih dan se počeo obilježavati i u Južnoj Africi, Australiji, Južnoj Americi i preko 60 drugih zemalja svijeta.[7]

Veliku ulogu u širenju protupotrošačkog pokreta imao je i utjecajni kanadski časopis Adbusters i njegov osnivač Kalle Lasn.[8]

Od samih početaka događaj je bio slabo ili nikako pokriven u mediji zbog svojih protupotrošačkih poruka, od kojih mediji djelomično i žive. U razvijenim zemljama, poput SAD, zemalja Zapadne Europe, Japana i sl. ukoliko je obilježavanje dana popraćeno, gotovo uvijek je prikazano u negativnom svjetlu. Njemački aktivisti ovakvo izbjegavanje izvještavanja ili iskrivljavanje činjenica u medijima prozvali su informacijska gerila.[9]

Poveznice

Izvori

  1. Narod.hr, Petar Horvatić: Međunarodni dan bez kupnje, 29. studenog 2016. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  2. Večernji.hr, Večernji list: Cijeli svijet se veseli popustima za Crni petak, no znate li kako je taj dan dobio ime?, 24. studenog 2016. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  3. Večernji.hr, Sandra Veljković: Na dan bez kupovine - dućani puni, 30. studenog 2011. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  4. Barbara Crook, Možemo li reći doviđenja kupnji barem na jedan dan, The Vancouver Sun, broj od 25. rujna 1992.
  5. Dnevno.hr, S. Nujić: Dan bez kupovine – Na Cvjetnom trgu besplatni obroci i odjeća!, 29. studenog 2014. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  6. Attac.de (njem.), Stanka u konzumerizmu - Narra i Attac slave Dan bez kupovine, 26. studenog 2011. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  7. USA Today (engl.), Mary Bowerman: Slavite li 'Crni petak' ili 'Dan bez kupovine', 25. studenog 2016. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  8. Britannica.com (engl.), Encyclopædia Britannica: Dan bez kupovine, 16. prosinca 2013. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  9. Heise.de (njem.), Florian Rötzer: Informacijska gerila?, 26. studenog 1997. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)