Križanje

Ovo je glavno značenje pojma Križanje. Za druga značenja pogledajte Križanje (razdvojba).

Vjernici izvode gestu križanja.

Križanje ili znamenovanje je simbolična gesta, koju izražavaju pripadnici kršćanskih Crkava za blagoslivljanje, kao čin vjere i iskazivanje pripadnosti kršćanstvu.

Prilikom križanja, vjernici govore na glas ili u sebi kratku molitvu: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen". (lat.: "In nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti. Amen"). Križanje predstavlja križ na Kalvariji i Isusovo trpljenje.

U zapadnom kršćanstvu, najčešće je križanje desnom rukom. Dotiče se prvo čelo pa prsni koš, lijevo i na kraju desno rame. Koriste se svih pet prstiju, koji simboliziraju pet Isusovih rana (dvije rane kroz šake prilikom razapinjanja, dvije kroz probodene noge i proboden bok kopljem). Postoji i poseban oblik križanja prije čitanja Evanđelja na Svetoj Misi. Tada vjernici palcem desne ruke načine znak križa na svom čelu, usnama i srcu što simbolički znači: "Neka mi Kristove riječi budu u mislima, na usnama i u srcu."

Istočni kršćani križaju se s tri prsta: palcem, kažiprstom i srednjim prstom koji simboliziraju Presveto Trojstvo: Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Redoslijed križanja je isti kao i kod drugih kršćana, dotiče se čelo, prsni koš, desno pa lijevo rame.

Neke protestantske Crkve ne poznaju križanje, ali koriste molitvu: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". U većini protestantskih Crkvi križanje je kao i u Katoličkoj Crkvi.

Povijest križanja seže barem od vremena Tertulijana, ranocrkvenog oca, koji je napisao: "Na svim našim putovanjima i kretanjima, na svakom našem ulasku i izlasku, prilikom obuvanja, kupanja, za stolom, pri paljenju svijeća, lijeganju, sjedanju, u svakome poslu koji nas zaokuplja, radimo znak križa na našem čelu." Dakle, križalo se prvotno palcem na čelu a s vremenom, ne zna se točno kada, ali sigurno prije desetog stoljeća, razvilo se u križanje kakvo je uobičajeno danas, od ramena do ramena i od čela prema dolje.

Izvori

Portal: Kršćanstvo