Kornelija Kvesić

Osvojene medalje Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Olimpijske igre
srebro	Seul 1988.	Jugoslavija
Svjetska prvenstva
srebro	Kuala Lumpur 1990.	Jugoslavija
Europska prvenstva
srebro	Cadiz 1987.	Jugoslavija
Univerzijada
bronca	Kobe 1985.	Jugoslavija

Kornelija Kvesić (Kraljeva Sutjeska, 25. kolovoza 1963.), hrv. košarkašica rodom iz BiH

Rođena je 25. kolovoza 1963. godine u Kraljevoj Sutjesci. Karijeru košarkašice počela je s 12 godina u košarkaškom klubu Rade Končar iz Slavonskog Broda pri OŠ u Brodskom Vinogorju. Trener Faba ju je zamijetio u gradu jer je bila visoka. Roditeljima su treneri iznijeli plan i program rada u klubu, obećavši da će se brinuti o njenom dolasku i odlasku s treninga, ako roditelji ne budu mogli. Roditelji su pristali i tako je počelo. S Končarom je bila juniorska prvakinja Hrvatske i druga u Jugoslaviji 1977. godine. Roditelji su htjeli da školovanje završi u Slavonskom Brodu. Kao kadetkinja i juniorka, bila je u seniorskom sastavu gdje je igrala po nekoliko minuta. Končar je tada bio savezni A2 ligaš. Poslije srednje škole igrala je i dalje za matični klub sve dok se za nju nije jače zainteresirala sarajevska Bosna. Otišla je u KK Bosnu 1984. ponajviše zbog Mirze Delibašića, kojeg je obožavala kao igrača. Radi prelaska u Bosnu sami Delibašić je došao u kuću njenih roditelja. Kad ga je vidjela, odlučila je prijeći u Bosnu. Tako je s 21 godinom otišla odlazim u sarajevsku Bosnu, u vrijeme kada je bila najbolja mlada igračica Jugoslavije. Nakon jedne sezone u KK Bosni, odlučila je otići u Hrvatsku. 1985 godine prešla je u Elemes iz Šibenika, tada novog prvoligaša. No, imala je još jednu sezonu ugovor s Bosnom, a u Bosni joj nisu htjeli dati ispisnicu pa je morala pauzirati sezonu 1985./1986. Sljedeće godine s Elemesom je osvojila Kup Jugoslavije, njen prvi trofej, pri čemu je njen obol u pobjedama protiv jakih Jedinstva iz Tuzle i Ježice iz Ljubljane bio velik. S Elemesom je osvojila i Kup 1990. i posljednje prvenstvo Jugoslavije 1991. godine.

Zatim je otišla u Francusku igrajući za Roouebrune Cap Martin gdje ostaje jednu sezonu. Odatle je prešla u grčki Panathinaikos u kojem igra do 1994. godine. U Hrvatskoj je bio rat, ali htjela je biti bliže domovini pa je otišla u Makedoniju, u klub Tikveš Florida iz mjesta Kavadaca, gdje je igrala s kolegicom iz reprezentacije Stojnom Vangelovskom. S klubom su senzacionalno osvojile naslov prvakinja u sezoni 1994./1995., pobijedivši Skoplje koje je imalo najjače igračice iz bivše Jugoslavije. Još je igrala u izraelskom Hapoel Tel-Avivu, pa je opet bila u Šibeniku, zatim u Belgiji, pa u turskom Giresunu i na koncu u Luxemburgu 2000., gdje je okončala igračku karijeru.

Ova hrvatska reprezentativka za reprezentaciju Jugoslavije odigrala je 170 utakmica. Kao kadetkinju i juniorku zvali su ju u najbolju izabranu vrstu Jugoslavije, no klub ju nije puštao. Tek kad je prešla u KK Bosnu, prvi je put nastupila za reprezentaciju. Dobitnica je više značajnih športskih odličja poput brončane medalje s Univerzijade održane 1985. godine u Japanu u Kobeu, srebrne medalje s europskog prvenstva održanog 1987. godine u Cadizu Španjolskoj, srebrne medalje s Olimpijskih igara održanih 1988. godine u Seulu u Južnoj Koreji, te srebrne medalje sa svjetskog prvenstva održanog 1990. godine u Maleziji u Kuala Lumpuru.

Prestankom igranja, nije otišla iz košarke. Završila je Kineziološki fakultet u Zagrebu, smjer - košarka i vratila se je u Slavonski Brod u kojem je počela s košarkom gdje trenira košarkašice KK "Brod". Prvo je bila pomoćnica, a potom i glavna trenerica. U trećoj godini rada plasirale su se na poluzavršnicu kadetskog i juniorskog prvenstva Hrvatske, a tri igračice iz njena kluba Ivana Brekalo, Iva Majić i Marta Zečević, dobile su poziv za hrvatsku reprezentaciju. Najbolji rezultat ostvarile su 2010./2011. kad su umalo se plasirale u u A 1 ligu. Članica je Upravnog odbora Hrvatskog kluba olimpijaca.

Citati

„“Svaki sportaš sanja olimpijsko selo i nadmetanja. Nije to kao europsko prvenstvo, pa da si opterećen samo rezultatom , da pričaš samo o košarci. To je jednistven doživljaj. Olimpijada je mjesto druženja, upoznavanja. Osjetiš se građaninom svijeta, ambasadorom svoje zemlje. I natjecateljski je izazov. Znaš da su stigli najjači, da pripadaš njima, da si sportska elita...””