Književno prevođenje

Književno prevođenje je pismeno prenošenje književnog teksta iz jednoga jezika (jezik izvor) u drugi (ciljni jezik), preko prevoditelja. Za razliku od prevođenja, koje je širi pojam i obuhvaća sve moguće izvore, pisane i nepisane, te je moguće ljudsko i strojno prevođenje, književno prevođenje je aktivnost ograničena na ljude vične jezicima te obogaćene umjetničkim darom.

Ivo Hergešić opisuje književno prevođenje ovako:

„ Prevođenje je također u neku ruku stvaralački rad. Djelo, koje prevodimo u drugi jedan govor, treba da ponovo i s-tvorimo. Prevodilac treba da montira tekst poput stroja, koji smo rastavili u najsitnije dijelove, a moramo ga ponovo sastaviti u drugom mjestu. Ima strojeva, koji su sastavljeni baš kao i prije, a ipak ne će da idu. Što im nedostaje? Ima robota, koji su posve nalik na čovjeka, a ipak su mrtvi. Nemaju duše! — Takvi su i neki prijevodi: točni su, a ipak su nijemi. Ne će da progovore! Prevodiocu je uspjelo da sastavi novo tijelo, ali ga nije umio uskrisiti udahnuvši mu novi život.”

(Ivo Hergešić)

Primjeri

Od izvrsnoga primjera književnog prevođenja možebitno jasnije govori o značaju kvalitetnog književnog prevođenja loš primjer: hiperproduktivni Špiro Dimitrović Kotoranin, ne trepnuvši okom napisao je u jednoj rimskoj tragediji Shakespeareovoj: "Besposlen pop i jariće krsti".

Podučavanje književnog prevođenja

Kao i prevođenje, književno prevođenje se obrađuje kao predmet na visokoškolskim ustanovama, Filozofski fakultet u Splitu i Sveučilište u Zadru imaju i izučavaju istoimeni predmet.

Dva temeljna ishoda učenja odnosno kompetencije stečene ovim i ovakvim kolegijima su:

• analizirati, sintetizirati i vrednovati teorijska znanja o prevođenju, tj. poznavanje teorije prevođenja i književnog prevođenja
• primjenjivati sveobuhvatna znanja o (polaznom) jeziku, kulturi i civilizaciji prevodeći (prenoseći) književni tekst na ciljni jezik, tj. primjena književnog prevođenja