Kazanjski željeznički kolodvor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Poged na središnju zgradu (glavni terminal).
Pogled na pročelje središnje zgrade.

Kazanjski željeznički kolodvor (rus. Казань-Пассажирская) križište je putničkog i robnog željezničkog prometa u Kazanju, glavnom gradu Tatarstana i ujedno najveća željeznička postaja u gradu.

Povijest

Kolodvor je izgrađen i otvoren 1893. u sklopu izgradnje Moskovsko-kazanjske željeznice.[1] Središnja zgrada kolodvora, s prostorijama za prijam putnika i robe, izgrađena je 1896. i dugo je vremena bila jedina zgrada kolodvora. Tijekom sovjetskog razdoblja radom kolodvora upravljao je kazanjski odjel Gorkijeve željeznice. Izgradnja pomoćnog terminala 1967. dovela je do povećanja robnog i putničkog prometa i otvaranja novih prigradskih linija. Elektrifikacija je provedena između 1969. i 1971.[2]

Godine 1992. središnja zgrada biva teško oštećena u požaru. Nakon pet godina temeljite obnove, svečano je otvorena i puštena u rad 1997. godine. Krajem 20. i početkom 21. stoljeća izgrađene su pomoćne zgrade i uredi. Za potrebe Ljetne univerzijade 2013., kolodvor je brzom linijom povezan s Kazanjskom zračnom lukom, a obnovom tračnica na tom dijelu pruge omogućeno je postizanje brzina vlakova do 120 km/h.

Linije

Kolodvor je kao željeznička postaja dio sljedećih linija:

Izvori

  1. Железнодорожные станции СССР. Справочник. — М.: Транспорт, 1981.
  2. [1] Elektrifikacija ruskih željezničkih pruga 1969.-1971. (rus.), parovoz.com (pristupljeno 27. svibnja 2017.)