Jovan Rašković
Jovan Rašković (Knin, 5. srpnja 1929. - Beograd, 29. srpnja 1992.) bio je psihijatar i političar iz Hrvatske. U Zagrebu je studirao elektrotehniku i medicinu, doktorirao neuropsihijatriju, bio profesor na sveučilištima u Zagrebu i Ljubljani, član Medicinske akademije Hrvatske te Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).[1] Autor je knjiga Narcizam (1988), Zločin i krivnja (1990), Luda zemlja (1990), Depersonalizacija (1991).[2]
Osnovao je Srpsku demokratsku stranku koja je od 1990. do 1992. djelovala na području Hrvatske, okupljajući njezino srpsko stanovništvo. Jednim je od zagovornika i ideologa srpske pobune u Hrvatskoj. Iako je priznavao suverenitet hrvatskoga naroda i Hrvatske, tražio je priznanje suverenitet srpskoga naroda u Hrvatskoj.[3] Bio je potpredsjednik Hrvatskoga sabora,[kada?] a ponudu da bude potpredsjednik vlade odbio je jer se time ne bi mogla „nadoknaditi ravnopravnost srpskoga naroda”.[3]
Na početku zaoštrene krize u SFR Jugoslaviji 1989. i 1990. godine slovi kao duhovni vođa krajinskih Srba.[1] Tada je putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, okupljao Srbe i psihološki ih pripremao na rat. Zastupao je teze da su Srbi stvoreni „da budu vladari”, Hrvati „vezani za kastraciju”, a Muslimani „fiksirani na analnu fazu”.[4][5]:99 Često je ponavljao i evocirao ustaške zločine i kako stvarne, tako i nestvarne pokolje, koji ih tobože čekaju i u novoj državi, u svrhu psihološke priprave i opravdanja za buduće zločine.[provjeriti] Tada su pripremani budući ratni zločini, etničko čišćenje, preseljenja stanovništva, pljačke i sl., a u konačnici i rat.[nedostaje izvor]
Uvidjevši da u Bosni i Hercegovini ne postoji stranka slična njegovoj, nagovorio je svoga kolegu psihijatra Radovana Karadžića na bavljenje politikom.[nedostaje izvor][s en.wiki] Kad su ga u svibnju 1990. upitali tko mu je najveći uzor ili mentor, Karadžić je istaknuo upravo Raškovića.[4]
S vremenom Rašković gubi podršku u svojoj stranci, a preuzimaju je radikali s potporom iz Beograda.[1] Politiku je napustio nakon incidenta na Plitvicama na Uskrs 1991. i otišao živjeti u Beograd.[1] Nedugo prije smrti izjavio je da se smatra odgovornim za potpaljivanje srpskog nacionalizma[4] i emocionalne vatre u srpskom narodu, ne samo u Hrvatskoj.[3]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 . Jovan Rašković ID: jovan_raskovic.
- ↑ . Hrvatska enciklopedija: Rašković, Jovan ID: hrvatska_enciklopedija_raskovic_jovan.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Domagoj Knežević (2011-05-02). Srpska demokratska stranka od osnivanja do konstituiranja prvoga višestranačkog Sabora, Časopis za suvremenu povijest, 43(1), 7–24 ID: domagoj_knezevic-srpska_demokratska_stranka_od_osnivanja_do_konstituiranja_prvoga_visestranackog_sabora.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 M. Cherif Bassiouni; Peter M. Manikas. 28. prosinca 1994. »Annex IV: The policy of ethnic cleansing« u Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992) (Arhivirano 24. veljače 2021.) ISBN 9781780685038
- ↑
• Nepoznat parametar:
chapter
• Nepoznat parametar:last
• Nepoznat parametar:chapterurl
• Nepoznat parametar:first
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb
• Parametarlocationnije dopušten u klasiweb