Josip Relković

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada

Josip Stjepan (Stipan) Relković, (Zadubravlje kraj Broda na Savi, 14. ožujka 1754.-Vinkovci, 16. listopada 1801.), pjesnik i svećenik, sin Marije i Matije Antuna Relkovića.

Život

Polazio isusovačku gimnaziju u Slavonskoj Požegi od 1765. do 1771. Prvo mu je objavljeno djelo izgubljeni elegijski sastavak u stihovima o smrti carice Marije Terezije. Studij teologije nastavio je u Zagrebu. U Petrovaradinu zavrašava tečaj za vjeroučitelja 1776. te se vraća u đakovačku biskupiju. Zatim biva župnikom u Dubrovniku od 1784. do 1786., u Ivankovu od 1786. do 1794. i u Vinkovcima od 1794. do smrti.

Kućnik

Najpopularnije i najpoznatije Relkovićevo djelo jest "Kućnik", tiskan u Osijeku 1796. Napisano je u epskom desetercu. Djelo je koncipirano kao savjetnik o svim poslovima u seoskom gospodarstvu, prema mjesecima, tijekom cijele godine. U jeziku i stihu mu je uzorom bio očev Satir, za savjetodavni dio njemački, ali i iskustvo slavonskih seljaka (uzgoj dudovih svilaca, uzgoj duhana). Djelo je pripomoglo da se za vremena ilirskog pokreta prihvate u Hrvatskoj narodna imena mjeseci.

Uzorima za Relkovićevo djelo se bavio najviše Stjepan Tropsch. Već je 1754. u Trnavi mađarsko-slovački isusovac Martin Szent-Ivany objavio djelo sličnog karaktera, Oeconomia philosophica. Kao glavni uzor njegovom djelu se smatraju Knauerovi kalendari zvani Voellstandiger Hauskalender. Dio o uzgoju svilaca, koji ne postoji u Knauerovim kalendarima, Relković preuzima iz knjiga K. Solenghija i A. Romanija. Ipak najveći dio savjeta o voćarstvu i pčelarstvu sastavlja prema vlastitom iskustvu. Njegov otac je gajio pčele koji je u pčelogojstvu nasljedovao slovenskog stručnjaka Antuna Janšu.[1] Ime djela je prema novoj grafiji: "Kućnik, što svako miseca priko godine u polju, u berdu, u bašči, oko murve i živadi, oko kuće i u kući činiti i kako zdravje razložno uzderžati ima", Osijek, 1796. U staroj grafiji: Kuchink shto svakoga miseca priko godine: u polju, u berdu, u bashcsi, oko marve i xivadi, oko kuche, i u kuchi csiniti, i kako zdravje razloxno uzderxati ima, iz dugovicsnog Vixbanja starih Kuchnikah povadih, i u Slavonskom Glasu izdade Josip Stipan Relkovich od Ehrendorf Slacne Diakovacske Biskupie Shtaabski Parok u Vinkovcih. U Osiku, Slovih Ivana Martina Dival privilergiratog Knjigotisca. 1796. Pretisak je objavljen 1989. u Privlaki, priredio J. Bratulić.

Djela

Za boravka u Dubrovniku prevodi odnosno priprema Katekizam (tiskan 1784.). U Ivankovu je priredio danas izgubljeni njemačko-latinsko-hrvatski rječnik po uzoru na rječnik Ardelija Della Belle. Priredio je Veliki katekizam (tiskan 1800. u Osijeku). Josip Jakošić u svom djelu Scriptores Interamniae navodi 6 ilirskih Relkovićevih djela:

  • Slavonski pravopis (Orthographia Slavonica iuxta normalem methodum) – danas nepoznat
  • Prijevod biblijske povijesti (Historia biblica)[2]
  • Plač slavonskog vojnika na smrću besmrtne Marije Terezije (Luctus Slavonii militis super tristi transitu immortalis Mariae)
  • Kućnik (Oeconomus patriae) [3]
  • Hagiografsko djelo o sv. Ivanu Nepomuku (Sacramentun Regis absconditum in tempore tacendi seu vita et mors s. Johannis Nepomuceni Mart.
  • Rječnik latinsko-njemački-ilirski, sastavljen prema rječniku P. Ardelija Della Belle (Dictionarium Latino-Germanico-Illyricum, ad normam P. Ardelii Dellabella) – izgubljen, ostao neobjavljen, vjerojatno je financiranje tiskanja omelo nedavno izdavanje rječnika Joakima Stullija.[4]

Još jedno djelo postoji koje Jakošić ne spominje:

  • Čestitanje godovno. Objavljeno je 1811. poslije Relkovićeve smrti u Kolendaru iliričkom za godinu 1811. u Budimu pod pseudonimom Klimbok iz Kapreca

Literatura

  • T. Matić, Josip S. Relkovics Bemühungen um die Hebung des Schulunterrichtes in seiner Heimat, u: „Archiv für slavische Philologie", XXXVI, Beč, 1916., pp. 165-177,[5] Tekst preveden i objavljen u zborniku: Simpozij „Doprinos Slavonije hrvatskoj književnosti", Vinkovci — Zagreb, 1968.
  • J. Bratulić, Josip Stjepan Relković i njegov „Kućnik", uz pretisak Kućnika, Vinkovci, 1989.
  • J.B.; K. Nemec - Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb, 2000.
  • Ružica Pšihistal, Matija Antun i Josip Stipan Relković: Okvir za kreativno pamćenje u: Diacovensia : teološki prilozi, Vol. 14 No. 1, 2006., str. 51-79
  • Bernardina Petrović, Leksik Relkovićeva 'Kućnika' u: Filologija, No. 29, 1997., str. 139-154
  • Ivo Pranjković, Novotvorbe Josipa Stipana Relkovića u: Nova Croatica : časopis za hrvatsku književnost i kulturu, Vol. 6 [36] No. 6 [56], 2012., str. 229-247
  1. ↑ Bartulić, 1989., 455., 456.
  2. ↑ uz koju stoji napisano “pro nationalibus libros lectionarios in illyricum vertit
  3. ↑ uz koju stoji napisano “in versibus 1795
  4. ↑ Bartulić, 1989., 452
  5. ↑ https://sbc.org.pl/dlibra/publication/389730/edition/367347/content
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Josip_Relković&oldid=114351"