Josip Kalčič

Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden sa srpskog jezika. Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Josip Kalčič
Ime u rodnom listu	Jože Kalčič
Rođen/a	12.veljače 1912.
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Josip Kalčić, slovenski, hrvatski i srpski skladatelj i dirigent, pionir elektronske glazbe i profesor. Rođen 1912, Trniče kod Maribora, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, umro 1995 u Beogradu. Dobitnik brojnih nagrada, priznanja i odlikovanja.

Mladost i studij glazbe

Josip Kalčić rodio se kao Jože Kalčič 12.2.1912 u Trničama kod Maribora ocu Mihaelu i majci Mariji (rodjeni Petek). Bio je četvrti od sedmoro braće.

Sa šesnaest godina počeo je da  pjeva u crkvenom horu. Tu se više zainteresirao za muziku i pomalo svirao na hormoniomu. 1929 godine polagao je prijemni ispit za orguljašku školu u Celju i istovremeno se upisao u školu Glazbene matice: za violinu kod Karla Sancina i klavir kod Dušana Sancina. Orguljašku školu završio je 1932 godine i odmah se upisao na Konzervatorij u Ljubljani. Primio ga je Matej Hubad, direktor, otac Sama Hubada koji je u to vrijeme sa njim studirao. Imao je najbolje profesore; iz klavira Lucijan Marija Škerjanca iz kontrapunkta Slavka Osterca iz dirigiranja, Danilu Švara i druge.

U Ljubljani dobio je namještenje u manastiru na Viču kao zborovođa i organista i organizator koncerata. Tada je napisao i prvu kompoziciju posvećenu Sv. Jožefu.

Odmah posle diplomskog ispita na Konzervatorij umu u Ljubljani 1936 godine, upisao se na Muzičku akademiju u Zagrebu.

glavni predmet orgulje, koji mu je predavao Franjo Lučic. Klavir i dirigovaje Mladen Pozaić, horsko pevanje Zlatko Grgošević, harmoniju i male kompozicijske forme Fran Lhotka. a kontrapunkt i fugu Franjo Dugan. Diplomirao je na nastavničkom odsjeku 1940 godine.

Profesor Lučić mu je pomogao da se zaposli u Senju u konviktu "Qžegovićanum“ gdje je bio zborovođa i nastavnik klavira, violine i harmonike. Tu je prvi put nastupio kao pijanista Šopenovim valcerom u Es dur. U Senju bio je do aprila 1941 godine. kada je izbio rat.

Vratio se u Zagreb i tu mi je opet profesor Lučić pomogao da bude primljen u Učiteljsku školu u Križevcima kao suplent. Odmah je osnovao veliki zbor učenika koji je često pjevao u crkvi a on je svirao orgulje. Župnik je time bio vrlo zadovoljan pa mu je kasnije, kada je bio u nevolji, pomogao da spasi život koji je bio ugrožen od strane ustaša.

U Križevcima se povezao s. aktivnim suradnicima Narodno oslobodilačkog pokreta i kao takav uhapšen od ustaške po1icije·početkom maja 1944 godine i prebačen u zloglasni ustaški zatvor u Zagrebu. Odatle su ga poslali prvo u koncentracioni logor Stara Gradiška, a zatim u logor Jasenovac.

Njegovi prijatelji izvukli su ga iz logora u proljeće 1945 godine kada su ga poslali u Zagreb radi obnove procesa. Tamo je prebolio tifus i dalje se liječio od totalne avitaminoze. Pred kraj rata, kada je sve već bi1o u rasulu,  izišao je iz bolnice i otišao u Križevce, koje su uskoro oslobodili partizani.

Glazbeni radnik i dirigent

Odmah su ga uključili u Narodno oslobodilački odbor gdje je bio pročelnik za prosvetu. Premješten je u Zagreb na Partizansku gimnaziju. U jesen1946 godine, na traženje Saveznog komiteta za nauku i kulturu, poslat je u Temišvar na manjinsku gimnaziju kao zborovođa Srpskog pjevačkog društva. Po povratku iz Temišvara zadržan je u Komitetu za nauku. 1950 godine premješten je u Radio Beograd kao zamjenik glavnog urednika muzičkog programa a 1953godine postao je glavni urednik. Za to vrijeme imao je i druge funkcije: bio je član Sekretarijata Kulturno prosvjetnog veća Jugoslavije, predsjednik. Muzičke komisije Jugoslavenske radio difuzije, član više Savjeta, samoupravnih organa vlasti i kulturu u Beogradu, najprije kao direktor Savezne poslovnice za kulturne priredbe /Jugokoncert/ a 1948 godine imenovan je za inspektora muzičkih škola u Jugoslaviji.

Pored dužnosti na radom mjestu i društvenom radu, bio je aktivan i na polju muzike . U Beogradu bio je dirigent amaterskih zborova „Branko Krsmanović“ i „Lola Ribar“ sa kojim je išao na turneju po Hrvatskoj i Sloveniji 1949 godine  Dirigirao je i profesionalnim horom Radio Beograda sa kojim je imao javne koncerte u Beogradu u Grazu  i u Istambulu. Također je dirigirao i Radio orkestrom i horom prilikom snimanja njegove kompozicije „Anagram“.

Odlikovan je Ordenom rada sa Crvenom zastavom.

Skladatelj savremene glazbe

Kao kompozitor pojavio se u javnosti dosta kasno, ali je ušao u svet muzike vrlo uspješno. Kantata  "Dani u tami" izvedena je premijerno na Međunarodnom festivalu u Zagrebu: Muzički bienalne izvođači: Zbor i simfonijski orkestar Radio Beograd.

Posle toga mnoge njegove kompozicije izvođene su na međunarodnom i domaćim festivalima: Muzički bijenale Zagreb, Beogradske muzičke svečanosti BEMUS Međunarodni festival eksperimentalne muzike u Bourge-u Jugoslovenska muzička Tribuna u Opatiji.

Dobio je 15 nagrada za muzičko stvaralaštvo: 1. nagradu. BEMUS-a za kompoziciju „Tri pokreta“ za simfonijski orkestar. Nagradu Jugoslovenske radiotelevizije za kompoziciju „Anagram", zatim osam nagrada na konkursima Udruženja kompozitora Srbije i pet nagrada na konkursima Radio Beograda.

Komponirao je ukupno 575 kompozicija, od toga je snimljeno 35 za Radio Beograd i jedna u elektronskom studiju Češkog Radija u Pilzenu. Snimci su emitirani na svim jugos1ovenskim  i na većini Evropskih radiostanica.

Na long play pločama RTB objavljene su mi kompozicije: "Ljudskoj solidarnosti'" - kantata, "Nokturno“ za. mješoviti zbor i instrumentalni ansambl i "Duboki do" - elektronička muzika.

Privatan život

Josip Kalčić živio je u Beogradu sa ženom Natalijom Bijelić, ćerkom Ljerkom i unukom Boškom. Iz veze sa Lydiom Iskrić, koju je upoznao u Temišvaru, imao je sina Gorana i unuka Saša i Mitja Iskrić.

Umro je septembra 1995 u Beogradu

Navođenje izvora

„Fotografija s dopuštenjem preuzeta iz Leksikona jugoslavenske muzike, sv. 1. Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža", Zagreb 1984."

Vanjske veze

Radiotelevizija Srbije: Josip Kalčić i njegov balet "Svjetlost" (1976)

Josip Kalčić: Nokturno (miješani zbor RTV Beograd, dirigent Borislav Simić)

Josip Kalčić: Duboki do (eksperimentalna muzika / musique concrète)

Josip Kalčić: Phonochronia (Simfonijski orkestar RTV Ljubljana, dirigent Darijan Božič)

Josip Kalčić: Tri simfonijska stava za stotinu (Orkestar beogradske filharmonije, dirigent Oskar Danon)