Jerko Ivanković Lijanović
| Jerko Ivanković Lijanović | |
|---|---|
| zamjenik predsjednika Vlade FBiH | |
| trajanje službe 17. ožujka 2011. – 31. ožujka 2015. | |
| Premijer(i) | Nermin Nikšić |
| Predsjednik | Živko Budimir |
| Prethodnik | Vjekoslav Bevanda |
| Nasljednik | Jelka Miličević |
| ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH | |
| trajanje službe 17. ožujka 2011. – 31. ožujka 2015. | |
| Premijer | Nermin Nikšić |
| Predsjednik | Živko Budimir |
| Prethodnik | Damir Ljubić |
| Nasljednik | Šemsudin Dedić |
| Rođenje | 15. studenog 1969. |
| Politička stranka | NSRzB |
Jerko Ivanković Lijanović (Kočerin, Široki Brijeg, 15. studenog 1969.) hrvatski bosanskohercegovački poduzetnik i političar na čelu Nadzornog odbora tvrtke "Lijanovići" d.o.o., član Predsjedništva Narodne stranke Radom za boljitak i bivši ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi FBiH. Zajedno sa bratom je osumnjičen 10. rujna 2014. za kaznena djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavak 3. Kaznenog zakona BiH, a u svezi s kaznenim djelom neplaćanje poreza iz članka 211., porezna utaja ili prijevara iz članka 210. i pranje novca iz članka 209. KZ BiH.[1]
Mladost[uredi]
Jerko Ivanković Lijanović rođen je u selu Kočerin kod Širokog Brijega u obitelji Stipe Ivankovića zvanog Lijan. Jerko je treći po starini od ukupno četvorice braće: Joze, Slave i Mladena.[2] Redovno je završio šest razreda osnovne škole, a ostatak obrazovanja pohađao je u sklopu večernje škole. Maturirao je izvanredno na Poljoprivredno-prehrambenom školskom centru u Sarajevu.[3]
Prije rata u Bosni i Hercegovini pomagao je ocu Stipi Ivankoviću zvanom Lijan oko financija u obiteljskoj kompaniji "Lijanovići" koja se bavila preradom mesa. Privatne kompanije su u vrijeme socijalizma mogle imati najviše 5 zaposlenika, a Lijan je zaposlio svoja četiri sina. U vrijeme rata opskrbljivali su mesom Hrvatsko vijeće obrane. Nakon raspada socijalizma kompanija "Lijanovići" se znatno proširila i njezina vrijednost procijenjena je na €70 milijuna.[2]
Politička djelatnost[uredi]
Obitelj Lijanović osnovala je 1. listopada 2001. Narodnu stranku Radom za boljitak u Širokom Brijegu.[4] Nakon osnivanja stranke, Lijanović je imenovan njezinim dopredsjednikom iz reda hrvatskog naroda,[5] dok je njegov brat Mladen imenovan predsjednikom.[6]
Na općim izborima održanim 2006. Lijanović je s 3228 glasova izabran za zastupnika u Zastupničkom domu PS BiH.[7] Dvije godine kasnije, na općinskim izborima izabran je za zastupnika u Općinskom vijeću Ljubuškog s 3897 glasova.[8] Na općim izborima 2010. bezuspješno se natjecao za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Završio je četvrti iza Željka Komšića iz SDP-a, Borjane Krišto iz HDZ-a BiH i Martina Raguža iz Hrvatske koalicije (HDZ 1990 i HDP BiH. Osvojio je 45 397 (8.16%) glasova.[9]
Izvori[uredi]
- ↑ (Vecernji.hr): Jerko Ivanković Lijanović i ostali osumnjičeni negirali optužbe koje im se stavljaju na teret, Večernji list - vecernji.ba, 10. rujna 2014.
- ↑ 2,0 2,1 Stipe Ivanković Lijanović. Večernji list. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Jerko Ivanković Lijanović: Cowboy iz Širokog Brijega - Velika pljačka federalnog proračuna. Dnevnik.ba, 6. travnja 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Statut Narodne stranke Radom za boljitak (na bošnjačkom). Narodna stranka Radom za boljitak, 13. svibnja 2010. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Dopredsjednici: Jerko Ivanković Lijanović. Narodna stranka Radom za boljitak, 1. lipnja 2011. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Mladen Ivanković Lijanović. Narodna stranka Radom za boljitak, 23. travnja 2010. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Spisak kandidata liste NSRB-a za Zastupnički dom PS BiH 2006. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Spisak kandidata liste NSRB-a za Općinsko vijeće Širokog Brijega 2008. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 24. ožujka 2014.
- ↑ Potvrđeni rezultati općih izbora 2010. godine: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine: hrvatski član. Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, 11. studenog 2010. Pristupljeno 24. ožujka 2014.