Jean-François Millet

1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Jean-François Millet (Gruchy, 4. listopada 1814. - Barbizon, 20. siječnja 1875.) bio je francuski slikar i grafičar; uz Gustavea Courbeta i Honoréa Daumiera, glavni predstavnik realizma u francuskom slikarstvu 19. stoljeća.

Životopis

Millet je djetinjstvo proveo na selu u Normandiji, u zatvorenoj i sumornoj sredini koju je nadgledao savjesni svećenik koji je svoje propovjedi temeljio na Bibliji i Vergilijevim Eklogama. Tada je izgradio duboko romantičarske religiozne poglede na umjetnost. Godine 1849., za vrijeme svog naukovanja u atelijeru Paula Delarochea u Parizu, upoznaje slikare Barbizonske škole koji su ga usmjerili na realizam. Millet nije oponašao Courbetov revolucionarni stil, već je zadržao tradicionalni element pridavajući svojim svakodnevnim temama težinu i plemenitost. U Barbizomu je slikao po sjećanju, bez ikakva upućivanja na stvarnost. Snažno je utjecao na belgijske i nizozemske slikare.

Djela

Angelus, 1857.-59., ulje na platnu, 53,3 × 66 cm, muzej d'Orsay, Pariz.

Sijač, 1850., ulje na platnu, Muzej umjetnosti, Boston.

U ranim radovima slikao je konvencionalne mitološke i žanr-scene te portrete. Poslije je u pejzažno slikarstvo barbizonske škole unosio ljudske likove i naglašavao melankoličnost seoskog života. Zapravo, Millet je bio prvi moderni umjetnik koji je izabrao temu seoskog života kao slikarski motiv. Na slikama velikog formata stavljao je seljake u prednji plan, u izdvojenim skupinama. To su melankolični, sumorni likovi smekšani večernjim svjetlom, zaokupljeni samima sobom i nekako bezvremenski. Oni ne pripadaju nekom određenom području, već imaju šire značenje i postaju predstavnici ljudske ovisnosti o zemlji.

Njegov Sijač iz 1850. godine postao je simbolom čovjeka koji radi. Izravna i bliska veza s prirodom odražava se u raspoloženju i tonu – u zamornom ritmu svakodnevnog rada u tmurnom, zagušujućem svjetlu.

Na svojoj slici Angelus (katolička molitva koja se izgovara tri puta na dan: ujutro, u podne i u vrijeme zalaska sunca), Millet je uspio prikazati opću ideju siromaštva i patnje koja je ispunjavala živote francuskih zakupnika zemlje i seljaka u ranom 19. stoljeću.

Najslavnija djela su mu:

• Sijač (1850.)
• Angelus (1857.-1859.)
• Pabirčenje (1857.)
• Pastirica koja čuva ovce (1864.)

• 
  Pekarka (1854.)
• 
  Pabirčenje (1857.)
• 
  Pastirica koja čuva ovce (1864.)
• 
  Lekcija pletenja (1869.)

Poveznice

• Realizam

Vanjske poveznice

• www.atelier-millet.fr Službene stranice radionice Jeana-Françoisa Milleta u Barbizonu.]