Ivan Rogić Nehajev
Ivan Rogić ili Ivan Rogić Nehajev (Lukovo kod Senja, 8. kolovoza 1943.), hrvatski je sociolog i književnik.
U Beogradu 1967. završava studij psihologije, a studij književnosti i sociologije u Zagrebu 1971., gdje 1986. doktorira sociologiju, a od 1989. predavao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu dok je od 2007. zaposle na Institutu Ivo Pilar. U razdoblju od 1992. do 1994. surađivao je sa časopisom Kolo.[1]
Književni rad
Pod imenom Ivan Rogić Nehajev [2] izdaje razne zbirke pjesama i ostale književne tekstove. U Rijeci 1971. radi u časopisu za kulturna pitanja Kamov, a 1969. bio je jedan od pokretača časopisa Pitanja u Zagrebu. U njegovim radovima može se vidjeti utjecaj velikih hrvatskih književnika (Kranjčević, Polić Kamov, Šimić, Krleža) te postmodernistički stil.
Popis nekih djela:
- Predgovor, 1969. - zbirka pjesama
- Odlazak s Patmosa, 1971. - zbirka pjesama
- Ogledi i pabirci, 1988. - eseji
- Tko je Zagreb?, 1997. - eseji
- Desetica: izabrane pjesme 1969‒2014., 2016.
Sociološki rad
Ime Ivan Rogić se javlja uz djela koje je pisao iz sociologije u kojima se ponajprije bavi sociologijom grada, okoliša i razvoja.[3]
- Stanovati i biti: rasprave iz sociologije obrazovanja, 1990.
- Periferijski puls u srcu od grada: zamke revitalizacije, 1992.
- Tehnika i samostalnost: okvir za sliku treće hrvatske modernizacije, 2000.
Nagrade i priznanja
- Državna nagrada za znanost, 1997.[4]
- Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1998.[5]
- Goranov vijenac, 2005.
Izvori
- ↑ O Rogiću na stanicama Matice hrvatske, pristupljeno 8. veljače 2019.
- ↑ Rogić, Ivan "Tehnika i samostalnost: okvir za sliku treće hrvatske modernizacije", Zagreb, 2000., ISBN 953-169-048-0, str. 635
- ↑ O Ivanu Rogiću na enciklopedija.hr, pristipljeno 8. veljače 2019.
- ↑ Portal tkojetko.irb.hr, pristupljeno 8. veljače 2019.
- ↑ Odluka u Narodnim novinama, pristupljeno 8. veljače 2019.