Ivan Očak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Ivan Očak, (Vrdnik, 2. siječnja 1920. – Zagreb, 24. ožujka 1994.), bio je hrvatski povjesničar.

Životopis

Ivan Očak rođen je u Vrdniku 1920. godine. Osnovnu školu počeo je u Vrdniku a završio u Zagrebu. Srednju obrtno-industrijsku školu i dva razreda Trgovačke akademije polazio je i završio u Zagrebu.[1]

1941. godine je pristupio je partizanskom pokretu. Nakon ranjavanja 1943. bio upućen na liječenje u Moskvu, gdje je 1953. godine diplomirao povijest na Državnome sveučilištu Lomonosov, te do 1972. godine radi pri Katedri za povijest Južnih i Zapadnih Slavena u Moskvi.[2] Doktorirao je povijesne znanosti 1971. godine disertacijom Borba jugoslavenskih internacionalista za ideje Oktobra u Jugoslaviji 1918-1921.[1] Nakon objavljivanja svojih rezultata arhivskih istraživanja i kontakata s preživjelim svjedocima o sudbinama nestalih u staljinskim čistkama bio je, 21. rujna 1972. godine, uhićen u Moskvi, višekratno saslušavan i u listopadu iste godine proglašen nepoželjnom osobom.[1] Nakon povratka u Hrvatsku, u rujnu 1973. godine, bavi se publicističkim i znanstvenim radom. Od 1980. do 1991. godine radi kao znanstveni savjetnik u Zavodu za hrvatsku povijest pri Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Od 1988. do 1994. godine predaje je arhivistiku na Odsjeku za informatiku.

U svome povjesničarskome radu osobito se bavio vezama Rusije i južnoslavenskih naroda u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća.[2] Proučavao je sudbine ljudi s prostora bivše Jugoslavije, koji su sudjelovali u Oktobarskoj revoluciji 1917. godine. U nizu rasprava i monografija pisao je o istaknutim predstavnicima radničkog i komunističkog pokreta i njihovu političkom djelovanju, tako o Radi Končaru (1976.), Vladimiru Ćopiću (1980.), Miroslavu Krleži (1982.), Pavlu Gregoriću (1982.), Stjepanu i Đuri Cvijiću (1982.), Milanu Gorkiću - Josipu Čižinskom (1988.).

Djela

Nepotpun popis:

  • Jugosloveni u Oktobru, Narodna knjiga, Beograd, 1967.
  • O Jugoslavenima u bjelogardejskim jedinicama u Rusiji za vrijeme građanskog rata: (1918-1920), Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1974.
  • U borbi za ideje Oktobra: jugoslavenski povratnici iz sovjetske Rusije: (1918–1921), Stvarnost, Zagreb, 1976.
  • Končar: sekretar partije, Alfa, Zagreb, 1976. (suautor Jovo Popović)[2]
  • Barabaš, Kajkavsko spravišče, Zagreb, 1978.
  • Jugoslavenski oktobarci: likovi i sudbine, Školska knjiga, Zagreb, 1979.
  • Vojnik revolucije: život i rad Vladimira Ćopića, Spektar, Zagreb, 1980.
  • Tito-Krleža, prijeratni susreti, Kajkavsko spravišče, Zagreb 1981.
  • Braća Cvijići, Spektar-Globus, Zagreb, 1982.
  • Krleža-Partija: (Miroslav Krleža u radničkom i komunističkom pokretu 1917-1941), Spektar, Zagreb, 1982.
  • Pavle Gregorić-Brzi: građa za biografiju, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1982.
  • Jugoslavenski emigranti iz Amerike u Sovjetskom Savezu: (između dva rata), Spektar, Zagreb, 1985.
  • Gorkić: život, rad i pogibija, Globus, Zagreb, 1988.
  • Afera Diamantstein: prvi antikomunistički proces u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca (1919), Naprijed, Zagreb, 1988.
  • Hrvatsko-ruske veze: druga polovica XIX. i početak XX. stoljeća, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Očak, Ivan, krlezijana.lzmk.hr, pristupljeno 14. listopada 2017.
  2. 2,0 2,1 2,2 Očak, Ivan, enciklopedija.hr, pristupljeno 14. listopada 2017.

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Ivan Očak koji govori o treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.