Ivan Franatica Sorkočević
Ivan (Ivo) Franatica (Frano) Sorkočević (Dubrovnik, 30. rujna 1706. – Dubrovnik, 27. lipnja 1771.), hrvatski pjesnik, prevoditelj, lokalni dužnosnik i diplomat. Skupljao je i prepisivanjem umnažao djela starih hrvatskih pisaca.[1]
Iz vlastelinske je obitelji Sorkočevića. Kod isusovaca u Dubrovniku pohađao je gimnaziju, a studirao u Italiji. Obnašao je visoke službe u Dubrovačkoj Republici: knez na Šipanu, u Konavlima, na Lastovu i dvaput knez same Dubrovačke Republike. Bio je i u diplomaciji: jednom je bio poklisar u Carigradu.[1]
Pisao je prigodnice, šaljive i religiozne pjesme, prevodio na hrvatski s latinskog (Ovidije, Anakreont, Marcijal), talijanskog (P. Metastasi, Tassov Oslobođeni Jeruzalem, S. Maffei, Carlo Goldoni) i francuskog (Molière).[1] Preveo je nabožna razmišljanja isusovca O. Spinole.[2]
Po struci je bio pravnik i istraživač domaće pravne starine. Na talijanski je preveo Duh zakona od Montesquieua. Prema Appendiniju, napisao je 10 svezaka pravničkih djela.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatska enciklopedija Sorkočević, Ivan Franatica, LZMK (pristupljeno 7. ožujka 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 Google Knjige Đuro Šurmin: Povjest književnosti hrvatske i srpske, Doba padanja dubrovačke literature, str. 103 (pristupljeno 7. ožujka 2017.)
Vanjske poveznice
- Pregled bibliografske jedinice broj: 470766 Poglavlje/Rad u knjizi Mira Muhoberac: Sorkočević, Ivan (Ivo) Franatica (Frano), u: Leksikon hrvatskih pisaca