Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera, Royle) jednogodišnja je biljka iz porodice balzaminovki (Balsaminaceae). Glavni korijen razvija se na dubini od oko 15 cm, a pri dnu stabljike razvija se adventivno korijenje.[1]
Opis
Na debeloj i jednostavnoj stabljici nalazimo suličaste do eliptične listove duge 5 do18, a široke 2,5 do 7 cm. Vrh lista ušiljen je, a rub pilast. Purpurno-ružičasti, rijetko bijeli, cvjetovi veliki su 2,5 do 4 cm. Ocvjećje je građeno od 3 lapa i 5 latica. Gornja latica je najveća, a 4 donje srasle su u po dva lateralna para. Pet prisutnih prašnika slobodno je. Plodnica je nadrasla i sastoji se od 5 međusobno sraslih plodnih listova. Plod je kijačasti tobolac dužine od 1,5 do 3 cm i glatke površine.[2]
Distribucija i stanište
Zavičajni i areal vrste nalazi se u podnožju Himalaja od sjeveroistočnog Pakistana do sjeverne Indije. Žljezdasti nedirak unesena je i invazivna vrsta u dijelovima Europe, Kanade, SAD-a i Novog Zelanda Žljezdasti nedirak unesen je u Europu kao ukrasna vrsta, a u mnogim se europskim zemljama proširio slučajno, iz vrtova. Stanište žljezdastog nedirka su vlažna područja. U autohtonom arealu raste u vlažnim visokoplaninskim dolinama gdje se grupira, ali ne razvija monokulture. U Europi raste uglavnom uz obale rijeka, ali moguće ga je naći u šumama, uz pruge i u gradskim naseljima. Tvori guste monokulture[3].
U Hrvatskoj se žljezdasti nedirak prvi puta javlja krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća. 1968. zabilježen je uz obale Save uzvodno od Zagreba, gdje se proširio iz Slovenije. Prema podacima iz 2016. godine najrašireniji je na sjeverozapadu i istoku Hrvatske te u Pokuplju.[4].
Invazivnost
Može istisnuti zavičajne vrste sa staništa kompeticijom za polinatore, a usto mijenja sastav zajednice beskralježnjaka na staništu. Predstavnik je ruderalne vegetacije.[1]
Žljezdasti nedirak pokazuje jaku kompetitivnu prednost čak i nad inače vrlo produktivnim zavičajnim vrstama kao što je kopriva (Utrica dioica ) za što vjerojatno djelomično zaslužna i alelopatija ili veća tolerancija stresnih uvjeta poput manjka nutrijenata. [5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Igor Boršić, Ana Ješovnik, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Tanja Mihinjač, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia (31. prosinac 2018.). "Invasive Alien Species of Union Concern (Regulation 1143/2014) in Croatia". Natura Croatica 27 (2): 357–398. 10.20302/NC.2018.27.26. https://hrcak.srce.hr/214192 Pristupljeno 29. siječanj 2021.
- ↑ "Flora Croatica Database : 5395". hirc.botanic.hr. https://hirc.botanic.hr/fcd/DetaljiFrame.aspx?IdVrste=5395&taxon=Impatiens+glandulifera+Royle Pristupljeno 29. siječanj 2021.
- ↑ [=https://www.cabi.org/isc/datasheet/28766 "= Impatiens glandulifera (Himalayan balsam)"] (engl.). .org. Invasive species compedium. =https://www.cabi.org/isc/datasheet/28766 Pristupljeno 29. siječnja 2021.
- ↑ Gabrijel Horvat, Jozo Franjić (29. veljača 2016.). "Invazivne biljke kalničkih šuma". Šumarski list 140 (1-2): 53–64. 10.31298/sl.140.1-2.6. https://hrcak.srce.hr/157029 Pristupljeno 29. siječanj 2021.
- ↑ Michal Gruntman, Anne Katrin Pehl, Srijana Joshi, Katja Tielbörger (1. siječanj 2014.). "Competitive dominance of the invasive plant Impatiens glandulifera: using competitive effect and response with a vigorous neighbour" (engl.). Biological Invasions 16 (1): 141–151. 10.1007/s10530-013-0509-9. http://link.springer.com/10.1007/s10530-013-0509-9 Pristupljeno 29. siječanj 2021.
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Impatiens glandulifera |
 | Wikivrste imaju podatke o: Impatiens glandulifera |