Žljezdasti nedirak
Žljezdasti nedirak (Impatiens glandulifera, Royle) jednogodišnja je biljka iz porodice balzaminovki (Balsaminaceae). Glavni korijen razvija se na dubini od oko 15 cm, a pri dnu stabljike razvija se adventivno korijenje.[1]
Opis
Na debeloj i jednostavnoj stabljici nalazimo suličaste do eliptične listove duge 5 do18, a široke 2,5 do 7 cm. Vrh lista ušiljen je, a rub pilast. Purpurno-ružičasti, rijetko bijeli, cvjetovi veliki su 2,5 do 4 cm. Ocvjećje je građeno od 3 lapa i 5 latica. Gornja latica je najveća, a 4 donje srasle su u po dva lateralna para. Pet prisutnih prašnika slobodno je. Plodnica je nadrasla i sastoji se od 5 međusobno sraslih plodnih listova. Plod je kijačasti tobolac dužine od 1,5 do 3 cm i glatke površine.[2]
Distribucija i stanište
Zavičajni i areal vrste nalazi se u podnožju Himalaja od sjeveroistočnog Pakistana do sjeverne Indije. Žljezdasti nedirak unesena je i invazivna vrsta u dijelovima Europe, Kanade, SAD-a i Novog Zelanda Žljezdasti nedirak unesen je u Europu kao ukrasna vrsta, a u mnogim se europskim zemljama proširio slučajno, iz vrtova. Stanište žljezdastog nedirka su vlažna područja. U autohtonom arealu raste u vlažnim visokoplaninskim dolinama gdje se grupira, ali ne razvija monokulture. U Europi raste uglavnom uz obale rijeka, ali moguće ga je naći u šumama, uz pruge i u gradskim naseljima. Tvori guste monokulture[3].
U Hrvatskoj se žljezdasti nedirak prvi puta javlja krajem 60-ih i početkom 70-ih godina 20. stoljeća. 1968. zabilježen je uz obale Save uzvodno od Zagreba, gdje se proširio iz Slovenije. Prema podacima iz 2016. godine najrašireniji je na sjeverozapadu i istoku Hrvatske te u Pokuplju.[4].
Invazivnost
Može istisnuti zavičajne vrste sa staništa kompeticijom za polinatore, a usto mijenja sastav zajednice beskralježnjaka na staništu. Predstavnik je ruderalne vegetacije.[1]
Žljezdasti nedirak pokazuje jaku kompetitivnu prednost čak i nad inače vrlo produktivnim zavičajnim vrstama kao što je kopriva (Utrica dioica ) za što vjerojatno djelomično zaslužna i alelopatija ili veća tolerancija stresnih uvjeta poput manjka nutrijenata. [5]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Igor Boršić, Ana Ješovnik, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia, Tanja Mihinjač, Croatian Agency for the Environment and Nature, Radnička cesta 80/7, HR-10000 Zagreb, Croatia (2018-12-31). Invasive Alien Species of Union Concern (Regulation 1143/2014) in Croatia, Natura Croatica, 27(2), 357–398.
- ↑ . Flora Croatica Database : 5395 ID: flora_croatica_database_5395.
- ↑ . [=https://www.cabi.org/isc/datasheet/28766 = Impatiens glandulifera (Himalayan balsam)] ID: impatiens_glandulifera_himalayan_balsam.
- ↑ Gabrijel Horvat, Jozo Franjić (2016-02-29). Invazivne biljke kalničkih šuma, Šumarski list, 140(1-2), 53–64.
- ↑ Michal Gruntman, Anne Katrin Pehl, Srijana Joshi, Katja Tielbörger (2014-01). Competitive dominance of the invasive plant Impatiens glandulifera: using competitive effect and response with a vigorous neighbour, Biological Invasions, 16(1), 141–151.
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Impatiens glandulifera |
| Datoteka:Wikispecies-logo.svg | Wikivrste imaju podatke o: Impatiens glandulifera |
