Toggle search
Toggle menu
310,3 tis.
63
18
557,4 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Hrvoje Tkalčić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
Hrvoje Tkalčić
Rođenje 3. veljače 1970.
Bjelovar
Prebivalište Canberra
Državljanstvo hrvatsko i australsko
Narodnost Hrvat
Polje geoznanosti
Institucija Australsko nacionalno sveučilište
Alma mater Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu
Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyu
Poznat po znanstvena istraživanja i radovi s područja seizmologije i matematičke geofizike

Hrvoje Tkalčić (Bjelovar, 3. veljače 1970.) hrvatski je i australski znanstvenik (geofizičar) i izvanredni profesor na Australskom nacionalnom sveučilištu (engl. The Australian National University) u Canberri.[1]

Životopis

Hrvoje Tkalčić studirao je fiziku i geofiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1996. i diplomirao. Poslijediplomski studij nastavio je na Odsjeku za znanost o Zemlji i planetima Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu (engl. University of California at Berkeley – Department of Earth and Planetary Science) gdje je 2001. i doktorirao na temu strukture duboke unutrašnjosti Zemlje putem prostornih valova potresa.[2]

Kao znanstvenik radio je u seizmološkom laboratoriju Kalifornijskoga sveučilišta u Berkeleyu (1997. – 2001.), Institutu za geofiziku i planetarnu fiziku Kalifornijskoga sveučilišta u San Diegu (2002. – 2003.), Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore u Kaliforniji (2003. – 2006.) i seizmološkoj grupi američke kompanije Multimax (također u Kaliforniji, 2006.). Od siječnja 2007. do travnja 2013. zaposlen je kao Fellow (docent do izvanredni profesor u europskom sustavu obrazovanja), a od travnja 2013. kao Senior Fellow i Associate Professor (izvanredni do redovni profesor u europskom sustavu obrazovanja) na Školi za znanosti o Zemlji (engl. Research School of Earth Sciences) Australskoga nacionalnoga sveučilišta u Canberri.[3]

Do danas je objavio šezdeset znanstvenih radova s područja seizmologije i matematičke geofizike u internacionalnim žurnalima s recenzijom (engl. peer review).[4] Predmet njegovih istraživačkih interesa su struktura unutrašnjosti Zemlje i dinamika različitih dijelova unutrašnjosti Zemlje putem suvremenih seizmoloških metoda s naglaskom na Zemljinu jezgru i donji plašt te razvijanje novih seizmoloških metoda i njihova primjena na proučavanje Zemljine litosfere. Drugi Tkalčićevi interesi usmjereni su na proučavanje fizike mehanizma nastanka tektonskih i vulkanskih potresa pomoću modeliranja seizmograma te uspostava mreže seizmografa na teško pristupačnim dijelovima planeta uključujući i oceansko dno.[5][6]

Sudjelovao je u brojnim znanstvenim ekspedicijama u nenaseljene dijelove Australije s ciljem instaliranja mreže seizmografa sa svrhom proučavanja Zemljine kore i njezina gornjeg plašta te radi postizanja dobre prostorne pokrivenosti za tomografske i slične metode. Redovito sudjeluje u radu mnogih međunarodnih znanstvenih kongresa i konferencija.[7] Član je Američke unije geofizičara (engl. American Geophysical Union) i Američkoga seizmološkoga društva (engl. Seismological Society of America)[8] te stipendist (engl. Fellow) Japanskoga društva za promicanje znanosti. Voditelj je Seizmološkog i infrazvučnog opservatorija Warramunga na Sjevernom teritoriju.[7]

Znanstveni radovi (izbor)

  • D. S. Dreger, H. Tkalčić, M. Johnston: »Dilatational processes accompanying earthquakes in the Long Valley Caldera«, Science 288, 122-125, 2000.[9]
  • H. Tkalčić: Study of deep Earth structure using body waves, doktorska disertacija, University of California at Berkeley, 2001.[10]
  • H. Tkalčić, B. Romanowicz, N. Houy: »Constraints on D'' structure using PKP(AB-DF), PKP(BC-DF) and PcP-P travel time data from broad-band records«, Geophys. J. Int. 149(3), 599-616, 2002.[11]
  • H. Tkalčić, B. Romanowicz: »Short scale heterogeneity in the lowermost mantle: insights from PcP-P and ScS-S data«, Earth Planet. Sci. Lett. 201(1), 57-68, 2002.[12]
  • H. Tkalčić, M. E. Pasyanos, A. J. Rodgers, R. Gök, W. R. Walter, A. Al-Amri: »A multistep approach in joint modeling of surface wave dispersion and teleseismic receiver functions: Implications for lithospheric structure of the Arabian Peninsula«, J. Geophys. Res. 111, B11311, doi:10.1029/2005JB004130, 2006.[13]
  • H. Tkalčić, M. P. Flanagan, V. F. Cormier: »Observations of near-podal P’P’ precursors: Evidence for back scattering from the 150-220 km zone in Earth's upper mantle«, Geophys. Res. Lett. 33, L03305, doi:10.1029/2005GL024626, 2006.[14]
  • H. Tkalčić, B. L. N. Kennett: »Core structure and heterogeneity: Seismological perspective«, Australian Journal of Earth Sciences, doi: 10.1080/08120090801888578, 55:4, 419-431, 2008.[15][16]
  • H. Tkalčić, B. L. N. Kennett, V. F. Cormier: »On the inner-outer core density contrast from PKiKP/PcP amplitude ratios and uncertainties caused by seismic noise«, Geophys. J. Int., doi:10.1111/j.1365-246X.2009.04294.x, 2009.[17][18]
  • H. Tkalčić, D. S. Dreger, G. R. Foulger, B. R. Julian: »The puzzle of the Bardarbunga, Iceland earthquake: No volumetric component in the source mechanism«, Bull. Seismol. Soc. Am., 99: 3077-3085, 2009.[19][20]
  • H. Tkalčić: »Large variations in travel times of mantle-sensitive seismic waves from the South Sandwich Islands: Is the Earth's inner core a conglomerate of anisotropic domains?«, Geophys. Res. Lett., 37, L14312, doi:10.1029/2010GL043841, 2010.[21]
  • M. Sambridge, H. Tkalčić, A. Jackson: »Benford’s law in the natural sciences«, Geophys. Res. Lett., 37, L14312, doi:10.1029/2010GL044830, 2010.[22][23]
  • J. Stipčević, H. Tkalčić, M. Herak, S. Markušić, D. Herak: »Crustal and uppermost mantle structure beneath the External Dinarides, Croatia, determined from teleseismic receiver functions«, Geophys. J. Int., doi: 10.1111/j.1365-246X.2011.05004.x, 2011.[24][25]
  • H. Tkalčić, Y. Chen, R. Liu, Z. Huang, L. Sun, W. Chan: »Multistep modelling of teleseismic receiver functions combined with constraints from seismic tomography: Crustal structure beneath southeast China«, Geophys. J. Int., 187, doi: 10.1111/j.1365-246X.2011.05132.x, 303-326, 2011.[26]
  • H. Tkalčić, N. Rawlinson, P. Arroucau, A. Kumar, B. L. N. Kennett: »Multistep modeling of receiver-based seismic and ambient noise data from WOMBAT array: Crustal structure beneath southeast Australia«, Geophys. J. Int., doi: 10.1111/j.1365-246X.2012.05442.x, 189, 1681-1700, 2012.[27]
  • H. Tkalčić, M. K. Young, T. Bodin, S. Ngo, M. Sambridge: »The shuffling rotation of the Earth's inner core«, Nature Geoscience, doi:10.1038/NGEO1813, 2013.[28][29]
  • M. K. Young, H. Tkalčić, T. Bodin, M. Sambridge: »Global P-wave tomography of Earth's lowermost mantle from partition modeling«, J. Geophys. Res., doi: 10.1002/jgrb.50391, 2013.[30]
  • S. Pachhai, H. Tkalčić, J. Dettmer: »Bayesian inference for ultra low velocity zones in the Earth's lowermost mantle: Multiple-layer ULVZ confirmed beneath the east of Philippines«, J. Geophys. Res., 119, 8346-8365, doi:10.10002/2014JB011067, 2014.[31]
  • H. Tkalčić: »Complex inner core of the Earth: The last frontier of global seismology«, Reviews of Geophysics, 53/1, 59-94, doi:10.1002/2014RG000469, 2015.[32]
  • J. B. Muir, H. Tkalčić: »A method of spherical harmonic analysis in the geosciences via Bayesian hierarchical inference«, Geophys. J. Int. 203(2), 1164-1171, doi:10.1093/gji/ggv361, 2015.[33]
  • H. Tkalčić, M. K. Young, J. B. Muir, D. R. Davies, M. Mattesini: »Strong, multi-scale heterogeneity in Earth's lowermost mantle«, Scientific Reports – Nature, 5, doi:10.1038/srep18416, 2015.[34]
  • M. Mustać, H. Tkalčić: »Point source moment tensor inversion through a Bayesian hierarchical model«, Geophys. J. Int., 204 (1), 311-323, doi:10.1093/gji/ggv458, 2016.[35]

Izvori

  1. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  2. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Izobrazba, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  3. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Zaposlenja, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  4. ↑ Australian National University, Canberra – ResearchGate: Hrvoje Tkalčić, pristupljeno 26. siječnja 2016.
  5. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Znanstveni interesi, pristupljeno 18. siječnja 2016.
  6. ↑ Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić / Research, pristupljeno 18. siječnja 2016. (engl.)
  7. ↑ 7,0 7,1 The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Hrvoje Tkalčić (životopis), pristupljeno 22. siječnja 2016. (engl.)
  8. ↑ Tko je tko u hrvatskoj znanosti: Hrvoje Tkalčić – Članstva, pristupljeno 26. siječnja 2016.
  9. ↑ American Association for the Advancement of Science: Dilatational processes accompanying earthquakes in the Long Valley Caldera, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  10. ↑ University of California at Berkeley – Hrvoje Tkalčić: Study of deep Earth structure using body waves, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  11. ↑ Wiley Online Library – Constraints on D'' structure using PKP(AB-DF), PKP(BC-DF) and PcP-P travel time data from broad-band records, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  12. ↑ www.sciencedirect.com – Short scale heterogeneity in the lowermost mantle: insights from PcP-P and ScS-S data, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  13. ↑ Wiley Online Library – A multistep approach in joint modeling of surface wave dispersion and teleseismic receiver functions: Implications for lithospheric structure of the Arabian Peninsula, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  14. ↑ www.researchgate.net – Observations of near-podal P’P’ precursors: Evidence for back scattering from the 150-220 km zone in Earth's upper mantle, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  15. ↑ www.researchgate.net – Core structure and heterogeneity: Seismological perspective, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  16. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – Core structure and heterogeneity: Seismological perspective, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  17. ↑ Wiley Online Library – On the inner-outer core density contrast from PKiKP/PcP amplitude ratios and uncertainties caused by seismic noise, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  18. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – On the inner-outer core density contrast from PKiKP/PcP amplitude ratios and uncertainties caused by seismic noise, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  19. ↑ Berkeley Seismological Laboratory – Publications, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  20. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – The puzzle of the Bardarbunga, Iceland earthquake: No volumetric component in the source mechanism, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  21. ↑ Wiley Online Library – Large variations in travel times of mantle-sensitive seismic waves from the South Sandwich Islands: Is the Earth's inner core a conglomerate of anisotropic domains?, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  22. ↑ The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Benford’s law in the natural sciences, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  23. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – Benford’s law in the natural sciences, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  24. ↑ Wiley Online Library – Crustal and uppermost mantle structure beneath the External Dinarides, Croatia, determined from teleseismic receiver functions, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  25. ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija – Crustal and uppermost mantle structure beneath the External Dinarides, Croatia, determined from teleseismic receiver functions, pristupljeno 25. ožujka 2016.
  26. ↑ Wiley Online Library – Multistep modelling of teleseismic receiver functions combined with constraints from seismic tomography: Crustal structure beneath southeast China, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  27. ↑ Wiley Online Library – Multistep modeling of receiver-based seismic and ambient noise data from WOMBAT array: Crustal structure beneath southeast Australia, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  28. ↑ www.nature.com – The shuffling rotation of the Earth's inner core, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  29. ↑ The Australian National University – Research School of Earth Sciences: The Shuffling Rotation of the Earth's Inner Core, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  30. ↑ Wiley Online Library – Global P-wave tomography of Earth's lowermost mantle from partition modeling, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  31. ↑ The Australian National University – Research School of Earth Sciences: Research outcomes, publications and outreach, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  32. ↑ Wiley Online Library – Complex inner core of the Earth: The last frontier of global seismology, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  33. ↑ www.researchgate.net – A method of spherical harmonic analysis in the geosciences via Bayesian hierarchical inference, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  34. ↑ www.nature.com – Strong, Multi-Scale Heterogeneity in Earth’s Lowermost Mantle, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)
  35. ↑ Oxford Journals.org – Point source moment tensor inversion through a Bayesian hierarchical model, pristupljeno 25. ožujka 2016. (engl.)

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hrvoje_Tkalčić&oldid=426086"