Grašalkovići (mađ. Grassalkovics, slk. Grasalkovič), plemenitaška obitelj hrvatskog podrijetla. Računa ih se u mađarsko i austrijsko plemstvo.[1]
Općenito
Podrijetlom su iz skupine bunjevačkih Hrvata. Na područje Kraljevine Ugarske doselili su se u 16. stoljeću, u vrijeme najvećega vala doselidbe Hrvata u Ugarsku. Živjele su na području Šopronjske županije i u Segedinu. [1]
Hrvatski povjesničari se nisu toliko bavili njima, uz ostalo što nisu bili zastupnicima hrvatskih interesa, jer su se davno pomađarili i bili su krajnje odani bečkom dvoru. Kroz tri naraštaja od nižeg plemstva došli su do visokog plemstva. U 18. i 19. stoljeću bili su važnim osobama političkog, gospodarstvenog i pravnog života Habsburške Monarhije. Uspon u hijerarhiji krenuo je početkom 18. stoljeća. Antun I. Grašalković (1694.-1771.) je prvo stekao barunski a potom i grofovski (Reichsgraf) naslov uz pridjevak de Gyarak, prema slovačkom mjestu u Njitranskoj županiji (danas Kmeťovo, ondašnji Đarak). U vrijeme carice Marije Terezije bio je među najbogatijim stanovnicima Ugarske i obnašao je najviše državne dužnosti. Njegov sin Antun II. Grašalković (1734.-1794.) naprjedovao je još više, na razinu carskoga hercega (Fürst, Reichsfürst) potkraj 18. stoljeća, čime je došao u središte političkoga, gospodarskoga i kulturnoga života. Ipak, nije bio otčevih kapaciteta. Njegov sin Antun III. Grašalković (1771.-1841.) još je manje bio sposoban, i postupno je gubio golemo obiteljsko bogatstvo i moć. Bio je posljednji muški izdanak ove obitelji koja je 1841. izumrla njegovom smrću. [1][2]
Najistaknutiji je Antun I., koji je dao diljem Kraljevine Ugarske ( podići mnoge crkve, dvorce, samostane i škole. Na svojim je imanjima sproveo kolonizaciju, a potom i po cijeloj opustošenoj Bačkoj. Naseljavajući opustošene krajeve ponajprije njemačkim pučanstvom, a zatim i Slovacima i Mađarima, demografski je i gospodarstveno podigao Bačku, osobito u poljodjelstvu i obrtu.[1]
Ime je ostalo živjeti kroz pripadnike plemenitaških obitelji s kojima su se Grašalkovići orodili: Esterházy, Forgách, Draškovići, Haller, Viczay, Héderváry. [1][2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Ladislav Heka: Grofovi Grašalkovići (Grassalkovich) i kolonizacija Bačke. Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH 2011. Pristupljeno 26. prosinca 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Grassalkovich de GyarakGrassalkovich de Gyarak. Genealogy. Zadnje ažuriranje 21. rujna 2004. Pristupljeno 26. prosinca 2025.