Frano Uccellini-Tice

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Frano Uccellini)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Frano Uccellini-Tice (Lopud, 2. kolovoza 1847. – Lopud, 1. lipnja 1937.), hrvatski rkt. biskup i prevoditelj.[1]

Životopis

Rodio se je na Lopudu. U Dubrovniku je išao u gimnaziju. U Zadru je studirao teologiju. Obnašao je visoke crkvene dužnosti.[1] Od 18. svibnja je postavljen na mjesto apostolskim administratorom Kotorske biskupije i naslovnog biskupa Bendanske biskupije (Benda je gradić kod Kruje, kod Drača u Albaniji; biskupija je blisko povezana sa stolicama u Drijevu/Narenti i Mostaru[2]), za čijeg je naslovnog biskupa zaređen 12. kolovoza 1894. godine.[3] Bio je kotorski biskup od 18. lipnja 1894. do 4. srpnja 1937.. godine.[1]

Posvetio je prčanjsku crkvu Rođenja BDM, čijem dovršetku gradnje velike zasluge pripadaju Uccelliniju.[4]

Poslije Uccellinijeve smrti do izbora novog biskupa, dužnost apostolskog administratora Kotorske biskupije obnašao je Gracija Ivanović.[5] Na Uccellinijev poziv u Dobrotu su 1900. došle Milosrdne sestre Svetoga Križa.

Za povijest hrvatske književnosti važan je kao osoba koja je prva u cijelosti prevela Božansku komediju Dantea Alighierija, služeći se stihom narodne pjesme, brojnim arhaizmima i lokalizmima. Objavljena je uz opsežne komentare i naslovom Divna gluma 1910. i tiskana u Kotoru. [1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Uccellini-Tice, Frano, . Proleksis enciklopedija LZMK. Ažurirano: 3. svibnja 2018. Pristupljeno 23. ožujka 2026.
  2. L. Petit: See of Benda . Catholic Answers Encyclopedia. Pristupljeno 23. ožujka 2026.
  3. Bishop Franjo Uccelini-Tice †. Catholic-Hierarchy.org. Pristupljeno 23. ožujka 2026.
  4. Laudato.hr Laudato/Hina: 100. obljetnica Bogorodičinog hrama na Prčanju, 6. listopada 2013. (pristupljeno 3. travnja 2015.)
  5. Hrvatski glasnik br.111 srpanj-kolovoz 2014. Dario Musić: Kotor moje mladosti, str. 72
Titule u Katoličkoj crkvi
Prethodnik
Josip Marčelić
kotorski biskup
1894. – 1937.
Nasljednik
sede vacante
Gracija Ivanović

kao apostolski administrator